U slijepoj ulici
209

Gradi li Milorad Dodik status političkog mučenika u srpskom narodu

Piše: Semir Hambo
Ilustracija: A. L./Klix.ba
Ilustracija: A. L./Klix.ba
Milorad Dodik je stjeran u kut i nema mnogo vidljivih opcija za izlazak iz slijepe ulice u koju se doveo svojom destruktivnom politikom. Stoga u posljednje vrijeme sve otvorenije pribjegava narodnim skutama, gdje traži podršku građana, a sebe predstavlja političkim mučenikom.
Lider SNSD-a je jedan od dvojice evropskih čelnika države (član Predsjedništva BiH) koji je otvoreno branio Rusiju u jeku invazije te zemlje na Ukrajinu. Dodik je to u početku radio suptilno, pozivajući se na neutralnost. Međutim, čak i kada je Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije osudio agresiju Rusije i glasao u UN-u za sankcionisanje Rusije, Dodik je ostao vjerni igrač Moskve. Vjerniji od njega je samo Aleksandar Lukašenko, autokrata iz Bjelorusije.

Sedmice rata u Ukrajini su prolazile, a Dodik se postepeno opustio pa se nije ustručavao ja javnim skupovima uzviknuti "živjela Rusija". Paralelno s tim u BiH je činio sve da uruši državne institucije donoseći zakone u RS-u kojima pravi paralelan državni sistem. Zbog toga, ali i zbog korupcije je dobio prvo američke, a potom i britanske sankcije.

Demoniziranje Britanaca

U međuvremenu je i novi visoki predstavnik Christian Schmidt posegnuo za Bonskim ovlastima, a lider Srbije Aleksandar Vučić nakon uvjerljive pobjede na izborima postepeno hladi odnos s Dodikom usljed sve većeh pritiska Zapada da Srbija mora uvesti sankcije Rusiji. U takvom scenariju Dodik ostaje sam. Čak je i visoki predstavnik, koji je po dolasku na dužnost u BiH u augustu prošle godine kazao da će korištenje Bonskih ovlasti biti njegova zadnja opcija, to i uradio upravo jer je Dodik prešao sve crvene linije.

Stiješnjen u takvim okolnostima Dodik je u maniru vrsnog scenariste počeo kreirati svoj zamišljeni scenarij koji od njega treba napraviti političkog mučenika kojeg "Zapad mrzi jer je Srbin". U javnim istupima sve više demonizira Britance, optužujući ih da rade na pripremi njegove otmice.

Prvo je prije mjesec dana objavljena potpuno neprovjerena i nevjerovatna informacija da čak NATO planira otmicu Dodika. U međuvremenu je taj scenarij doživio promjene pa su glavnoosumnjičeni Britanci. Čelnik SNSD-a čak komentira i konkretne poteze da je plan da ga kidnapuju, potom odvedu na nepoznatu lokaciju. A mediji bliski vladajućoj strukturi u RS-u objavili su čak i navodni popis stvari koji kidnaperi trebaju pokupiti uz Dodika.

A da tu priču učine vjerodostojnijom poseže se za potresnim svjedočenjem SDS-ovog načelnika Sokoca Milovana Bjelice koji je za RTRS prepričavao kako su ga Britanci i Amerikanci čak dva puta kidnapovali, prijetili mu Gvantanamom, mučili u kontejneru kako bi izdejstvovali priznanje gdje se krije ratni zločinac Radovan Karadžić.

U narodnim skutama

I kada javnosti predočite takve priče šta drugo može biti cilj nego sakriti se u narodne skute. Paralelno se u Banjoj Luci organizira narodni skup, čiji je cilj bio poslati poruku da ono što Dodik radi ustvari podržava i narod. Međutim, vlast u RS-u malo se preračunala pa je odziv podbacio iako je bio iznuđen.

Suština Dodikove politike posljednjih nešto više od pola godine ogleda se u prepadanju naroda u RS-u kako im neko nešto želi oduzeti, a on se kao heroj jedini bori i ne planira se predati. Građanima ipak nije saopćio jedan detalj, a to je da entitet RS niti građani tog entiteta nisu ugroženi, već je ugrožena Dodikova politika koja se zasniva na rušenju države BiH.

Ipak, Dodik je svejstan historijskog trenutka, a vrlo moguće i svog političkog kraja, ali je istrajan da u historiji ostane upisan kao veliki Srbin koji se suprotstavio mrskom Zapadu.

Poentu politike koju vodi Dodik je najpreciznije opisao u februaru ove godine kada je polemisao sa sudijom Milanom Blagojevićem. Naime, sudija koji je inače veliki zagovornik vlasti RS-a je kritikovao Dodika zbog načina donošenja zaključaka u RS-u, a lider SNSD-a mu je odgovorio

Volio bih da je profesor bar pomislio, ako već nije napisao, da smo mi uprkos svemu pokrenuli neke stvari, sa željom da ih završi ako ne ova, onda neka buduća politička garnitura. Jer, Republika Srpska nije ni počela s nama, niti će završiti s nama, istakao je Dodik u februaru.

Dakle, on vidi svoju historijsku ulogu, prepoznaje da je njegov zadatak makar pomjeriti stvari s mrtve tačke u konačnom cilju osamostaljenja RS-a. A za takve političke uloge potrebno je i malo mitomanije, žrtve i odricanja. U takvom razvoju događaja onda je kreiranje uloge mučenika za RS idealna prilika.