Građevina iz 19. stoljeća: Begovska kuća kod Srebrenika vapi za obnovom

Prema pisanim tragovima, priča o današnjem Konaku Suljagića zvanično kreće iz gruntovnih knjiga u kojima je kao prvi vlasnik kuće 1887. godine naveden Dželal-beg Efendić, međutim, nešto ranije se navodi da je ova građevina bila u posjedu i čuvene porodice Gradaščević.

Slika seoskog načina graditeljstva

Direktor Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona (TK) Benjamin Bajrektarević za Klix.ba kaže da se osnovna karakteristika ovog objekta ogleda u činjenici da on pripada vremenu s kraja 19. stoljeća te da je jedan od najreprezentativnijih objekata tog perioda u kojem je preovladavao takozvani seoski način graditeljstva.

"Riječ je o jednoj begovskoj kući na sprat, a uz sam konak nalaze se i ostali prateći objekti kao što su magaza, sušnice za voće, hambar, koš za kukuruz i štale. To je jedno klasično seosko domaćinstvo s kraja 19. stoljeća. U ovom dijelu BiH, pored Konaka Suljagića, mi u evidenciji imamo još samo Konak Zaimovića u Zoviku", kaže Bajrektarević.

Nakon Dželal-bega Efendića, deceniju kasnije vlasnik objekta je postao njegov sin Džemil Dželalbegović koji je imao dvije kćerke Almasu i Devletu. Kuću su zatim 1917. kupili Mula-Jusuf i Haso Suljagić koji su u to vrijeme bili nastanjeni u mjestu Ćehaje kod Srebrenika.

Nešto kasnije Mula-Jusuf je kuću i dio imanja prepisao svom istoimenom sinu koji je u konaku, zajedno sa suprugom Havom, othranio šest sinova i dvije kćerke.

Deceniju i po veoma zapuštena

Jusuf je preminuo 1999. godine, a tri godine kasnije i njegova supruga Hava, tako da već deceniju i po u ovoj kući niko ne stanuje, a njena unutrašnjost je izuzetno zapuštena i u lošem stanju.

Njihovih osam nasljednika danas se navode i kao zvanični vlasnici konaka sa svim pratećim objektima.

Objekt je posljednji put renoviran 1936. godine, ali je u svim elementima zadržao svoj prvobitni izgled koji posebno krase kameni luk koji simbolizira osmansku arhitekturu te ulazna vrata koja su izrađena od tvrdog hrastovog drveta.

Unutrašnjost kuće ispunjavaju i tradicionalni elementi koji su danas izuzetno zapušteni te vape za restauracijom.

Konak Suljagića je nacionalnim spomenikom BiH proglašen 2012. godine i od tada Zavod za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa TK zajedno s Općinom Srebrenik provodi određene aktivnosti kako bi ova izuzetno vrijedna građevina, koja je u privatnom vlasništvu, bila otkupljena.

Obrisi vremena, odnosno vanjskih utjecaja, izuzetno su izraženi na ovom konaku koji predstavlja rijedak i vrijedan primjer starog seoskog gazdinstva na ovim prostorima, zbog čega je u što kraćem vremenskom periodu potrebno pristupiti njegovoj rekonstrukciji.

"Prema našim saznanjima, odnosno dojavama vlasnika objekta, krov trenutno prokišnjava, a posebno su ugroženi prateći objekti. Mislim da je krajnje vrijeme da se pravi intervencija ukoliko se želi sačuvati autentičnost samog konaka i njegovih objekata", dodaje Bajrektarević za Klix.ba.

Uskoro moguća rekonstrukcija

Rekonstrucija ovog objekta mogla bi uslijediti za nekoliko mjeseci. Naime, uposlenici Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa TK uskoro će pristupiti izradi projektne dokumentacije, kako bi u proljeće 2018. godine sve bilo spremno za prijavu na konkurse za odobravanje finansijskih sredstava koje objavljuju Federalno ministarstvo prostornog uređenja i Ministarstvo kulture i sporta FBiH.

"Mi ćemo u naredna dva-tri mjeseca pokušati pripremiti glavni i izvedbeni projekt rekonstrukcije, kako bismo mogli aplicirati, a time i povući sredstva koja budu na raspolaganju za rekonstrukciju nacionalnih spomenika", ističe Bajrektarević.

Uporedo s izradom projektne dokumentacije, ovaj zavod će u saradnji s Općinom Srebrenik pregovarati s vlasnicima objekta kako bi se došlo do zajedničkog dogovora vezano za visinu naknade za izuzimanje ovog kulturnog dobra.

Nakon što procedura otkupa bude završena, u planu je i transformacija ovog spomenika od kapitalnog značaja za kulturnu baštinu BiH u etnološki muzej, a to će se moći učiniti zahvaljujući bogatim muzejskim eksponatima.

"U ovom dijelu BiH nemamo adekvatan lokalitet gdje bismo mogli snimati određene emisije koje govore o tradiciji ovog dijela naše zemlje. Ovdje ne govorim samo za Bošnjake, jer je princip nekadašnjeg takvog života karakterističan i za pravoslavce i katolike koji su u to vrijeme živjeli u BiH", pojašnjava Bajrektarević za naš portal.

Za ovu građevinu postoji izuzetno malo pisanih tragova, ali zanimljivo je istaći i da je prizemlje kuće zidano od lomljenog kamena visine tri metra bez otvora pa usmene priče kazuju da je ovaj konak prvenstveno bio namijenjen za zatvor te da ga je u te svrhe tadašnja žandarmerija i koristila.