Građevinsko-geodetska škola slavi 130. rođendan: Naši učenici su naš najveći uspjeh
"Osim što slavimo 130 godina postojanja ove škole, slavimo sve ljude koji su pohađali nastavu u ovoj zgradi, kao i profesore i nastavnike koji su ih vrijedno učili sve ove godine. Uvijek punih usta volimo reći da su ovu školu pohađali ljudi koji su izrasli u vrsne majstore, tehničare, inžinjere, profesore...", govori Ramović, nabrajajući pritom neke od njih.
Arhitekta Zlatko Ugljen (dobitnik najznačajnije svjetske nagrade za arhitekturu Aga Kan), braća Kadić, akademik Jahiel Finci, Emerik Blum, Danis Tanović (oskarovac, dobitnik dva srebrna medvjeda), doktor Hamid Dolarević, Asim Bilajbegović i mnogi drugi svojevremeno su sjedili u klupama ove škole.
Vratimo se ipak na početak. Cijela priča počinje prije 130 godina, tačnije 12. augusta 1889. godine. Tada je osnovana Srednja tehnička škola u Sarajevu sa dva odsjeka: građevinski i šumarski. Ramović ističe kako u tom periodu nije bilo srednjih tehničkih škola na ovim prostorima, tako da se slobodno može reći da je ovo najstarija škola tog tipa u ovom dijelu Evrope.
Nastava je počela 1. oktobra iste godine, kada je u klupe sjelo nekoliko stotina učenika. Nastavni kadar bio je bogat vrhunskim stručnjacima kao što su: arhitekte Karl Paržik i Josip Vancaš, doktor geodezije Eduard Doležal, književnici Tugomir Alaupović, Josip Milaković i mnogi drugi.
Nakon započinjanja nastave i dodavanja još nekoliko važnih odsjeka, slijedi još jedan veliki korak. Škola se 1936. seli u nove prostorije u ulici Zmaja od Bosne, gdje borave i danas.
"Zatim započinje drugi svjetski rat, kada veliki broj učenika i profesora učestvuje u Narodnooslobodilačkoj borbi. Nakon toga dolazi do organizacionih promjena, kada je osnovana Građevinska srednja tehnička škola, koja se kao takva izdvojila od Srednje tehničke škole. Uskoro je osnovan i Tehnički fakultet u Sarajevu... s tim dolazi još velikih napredaka škole, koja uspješno funkcioniše sve do 1992. godine, tj. do rata", kaže Ramović.
- godine počinje rat, veliki broj učenika i profesora učestvuje u odbrani zemlje te su mnogi poginuli braneći je. Škola je bila izložena granatiranju, te je u velikoj mjeri bila devastirana. Uništena su sva oprema i nastavna sredstva koje je škola posjedovala.
"U želji da pokažemo kako nismo zaboravili naše istaknute profesore, zlatne ljiljane, sve one koji se borili za našu BiH u ratu, u sklopu muzejske postavke vezane za historijat škole postavili smo i crteže i imena svih onih koje treba pamtiti s velikim poštovanjem. Trebalo je pribilježiti sva ta imena, oni zaslužuju da ih se pamti", kaže.
Škola se poslije 1995. godine polako vraća na noge, uspravlja i nastavlja funkcionisati ostvarujući niz značajnih uspjeha. Tako je do danas, kaže nam Ramović. Profesori, ali i učenici ove škole od kraja rata do danas nastavili su doprinositi izgradnji i razvoju bh. društva.
"Pored svega što smo uradili kao škola, najponosniji smo na naše učenike. Oni su pravo ogledalo našeg uspjeha", zaključio je Ramović.
