INTERVJU / Hadžibajrić: Iz SDA su mi se svetili, ali samo do izbora
Prošle godine ste iz Stranke demokratske akcije prešli u Savez za bolju budućnost, te kao kandidat te stranke ponovo osvojili mandat načelnika. Je li nakon toga bilo osvete iz SDA, imate li danas zbog toga poteškoća u radu, kroz manju podršku u Vijeću?
Tu je najviše bilo, da tako kažem, ili osvete ili nedobronamjernog ponašanja upravo u tom periodu, od 14. marta prošle godine do samih izbora, kada se vodila kampanja od određenih ljudi iz moje bivše partije. Ja se u vezi s tim nisam htio oglašavati, niti sam htio ići u neku osvetu kada sam dobio izbore, jer to nije ni dinski ni po islamu da čovjek bude osvetoljubiv. Svakome se vrati onako kako radi i kako drugom želi, ili dobro ili zlo.
Kroz vijeće se to pokazalo u prošlom sazivu, kada su oni pokrenuli krivičnu prijavu protiv mene za četiri projekta, što nije nikakva tajna, pet dana pred izbore je to osvanulo na naslovnoj strani jednog dnevnog lista, preko cijele strane "Krivična prijava protiv Hadžibajrića". Što se tiče novih vijećnika koji su tu iz SDA, mi nemamo nikakvih problema, i ne samo kad je u pitanju SDA. Ne mogu se tu očitavati nekakvi interesi ove ili one partije, jer to je život, u općinama se pokazuje stvarna vlast, ne samo vijećnika, nego i načelnika kojeg je narod direktno izabrao. Ne može se tu praviti nikakva podjela, ne može se asfaltirati jedna ulica do pola, prema tome gdje koji simpatizer neke stranke živi, mada je nekada davno znalo biti i takvih slučajeva. Imamo, dakle, poprilično korektan odnos, te nemamo većih problema pri donošenju odluka.
Nakon požara na Baščaršiji, u martu prošle godine, bilo je raznih priča, među kojima i ta da vatrogasci nisu imali prilaza, odnosno da nije bilo dovoljno hidranata. Šta je od toga istina te šta se u sigurnosnom smislu promijenilo nakon ovog požara?
Te izjave da nije bilo dovoljno vode su neodgovorne, jer sam lično stajao pored jednog hidranta, a u neposrednoj blizini ih je još nekoliko i bili su u funkciji. Dakle, o tome uopće ne treba diskutovati. A, također, što se tiče prilaza, ulica Sarači, u kojoj se to dešavalo, obnovljena je 2010. sa svim mogućim hidrantima i slično. Kada je riječ o infrastrukturi, dakle, ona je sasvim normalna i tu se ništa i ne može promijeniti. Ne možete mijenjati širinu Sarača, Baščaršijskog trga, ili Protinog sokaka, to je tako kako je.
Međutim, nakon ovog požara uveli smo jednu novinu pri potpisivanju ugovora o zakupu općinskih poslovnih prostora, jer ih zakupci moraju osigurati da bi mogli potpisati ugovor. Također, moram istaći da do danas od nadležnih nismo dobili pravu informaciju o uzroku požara.
Kakva je situacija sa starim zanatima na Baščaršiji?
Stari zanati nažalost izumiru, ali moramo imati u vidu da mi živimo u vrijeme kada se ljudi prebacuju sa jedne na drugu djelatnost kako bi opstali i mogli nešto zaraditi. Općina je dosad puno učinila za stare zanate, popusti na izdavanje poslovnih prostora idu i do 60 posto na našu osnovnu cijenu. Kanton i Federacija također daju određene beneficije kroz paušale, odnosno bespovratna sredstva za određene mašine, tako da sva tri nivoa vlasti daju određene pogodnosti.
Međutim, isto tako, četkarski zanat izumire. Da ne znam kakve popuste i beneficije date, ko će danas ručno praviti četke i ko će ih kupovati. Ili užarski zanat, imamo još jednog zanatliju, gospodina Kurahovića koji posluje vrlo teško, zatim, nema više sedlara... Sada bi Općina ili neki nivo vlasti trebao stati 100 posto iza toga, bez obzira prodaje li se nešto ili ne, a to ne postoji, tako da ti zanati postepeno izumiru. Nije to problem samo sa sarajevskom čaršijom, već i širom BiH, ali čak i u Turskoj, sve manje-više prerasta u trgovinu i to moramo prihvatiti.
Kada će početi popločavanje trga na Baščaršiji?
Napravili smo predmjer i predračun prema kojem bi taj posao koštao blizu 1.070.000 KM. Ako bi se osigurao novac za narednu godinu, kroz budžet ili donacije, mi bismo mogli početi radove u rano proljeće. Ako ne osiguramo sredstva u cijelosti, parcijalno ništa nećemo započinjati. Što se toga tiče, već u narednim danima bismo mogli to riješiti, ali ne želim o tome govoriti unaprijed.
Jedan ste od ambasadora projekta Banka koštane srži?
Odmah sam podržao projekt i žao mi je što se i druge institucije nisu uključile u to, budući da to treba sistemski riješiti, a to je ono što nama inače fali u državi, to sistemsko rješavanje. Ogroman novac izdvajamo za liječenje u inozemstvu, i kao društvo i kao pojedinci. Nadam se da ćemo sa Udruženjem Mala uspjeti pokrenuti banku koštane srži, čime ćemo ući u evropsku i svjetsku datoteku te tako imati pristup da naši ljudi mogu ući u određene programe za operacije. Inače, riječ je o vrlo humanom projektu i stoga mi je drago da sam dio toga.
Već smo se ranije u razgovoru dotakli tužbi koje su protiv vas podnesene, između ostalog i za popločavanje Ferhadije. Možete li nam nešto više reći o tome?
Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu se oglasilo nenadležnim za to, kao što i jeste, jer su za zakonitost rada lokalne samouprave nadležna federalna ministarstva pravde i finansija. To sam ja istim tim ljudima rekao prošle godine na Vijeću, kada su me napali, da su za to nadležne federalne institucije, te da zovu Federalnu finansijsku policiju da dođu i ispitaju sve. Osim za Ferhadiju, tužbe su protiv mene podnesene i vezano za Kvadrant 12, to je nova zgrada Anadolije, ulicu Iza gaja te za privatnu školu Blooming Child na Hridu, koja je data u zakup.
Prije nekoliko dana radili ste rebalans budžeta, čime je smanjen za 700.000 KM, je li to značilo značajnije rezanje troškova?
Smanjili smo tekuće troškove, te dva projekta u vrijednosti 57.000 KM, vezano za kanalizaciju, prebacili za narednu godinu, budući da ih nismo ni mogli realizovati u ovoj godini, jer je već jesen. Međutim, naš je budžet sa 19,2 miliona KM spao na 18,5 miliona, što predstavlja pad od četiri posto. To se na današnjem vremenu može smatrati uspjehom, jer su budžeti u drugim institucijama smanjivani od 20 do 40 posto. A to smanjenje koje smo imali je zbog manjeg priliva sredstava od drugih nivoa vlasti, od poreza na promet i prihode. Iz istog su razloga u minusu i druge općine. Ipak, to nam ne predstavlja problem. Mimo toga smo uradili još tri velika projekta koji nisu išli kroz budžet. Sa 800.000 KM, posredstvom TIKA-e, finansirana je gradnja Mevlevijske tekije, s 400.000 američkih dolara, osiguranih od Ministarstva odbrane SAD-a posredstvom NATO-ovog odsjeka za Evropu, završena je kompletna rekonstrukcija fasade i utopljavanje Zavoda Mjedenica, na kom je također promijenjena vanjska i unutrašnja stolarija te su urađeni mokri čvorovi, a sa oko 300.000 KM, osiguranih od EU posredstvom UNDP-a, finansirani su projekti organizacija civilnog društva u Starom Gradu. Kada se to sabere, to je skoro 21 milion KM i to bi bio najveći budžet otkad postoji Općina, iako ove projekte ne mogu prikazivati kao budžet, jer nisu prošli kroz njega. Na kraju, mogu reći da smo sigurno uradili 20 posto više nego što smo planirali.
Dokle se došlo sa projektom podzemne garaže prekoputa Vijećnice?
Za to imamo načelni dogovor sa Kantonom, prema kojem bismo taj projekt, čija je procijenjena vrijednost prema izvedbenom projektu 5,7 miliona KM, finansirali u omjeru 50:50 posto. Međutim, ukoliko oni ne uđu u to mi ćemo podići kredit i možda već na proljeće početi radove. Tu su planirana dva nivoa garaža ispod površine zemlje, a iznad bi bio trg.
Na šta se građani najviše žale?
Najviše se žale na pse lutalice, na što ne možemo utjecati, jer su nam ruke vezane. Prije više od godinu mi smo se obavezali da ćemo redovno na godišnjem nivou plaćati 13.000 KM za azil za pse u Prači, što smo i ispoštovali. Međutim, to nije riješilo problem koji je nastao, jer je donesen zakon na državnom nivou, a nisu osigurani uslovi za njegovo sprovođenje. Nadalje, masa problema koje imaju građani vezani su za komunalna preduzeća, što nije u našoj nadležnosti, ali se oni bez obzira na to obraćaju Općini. Mi smo još 2010. zajedno sa još tri gradske općine pokrenuli tužbu na Ustavnom sudu FBiH vezano za vraćanje nadležnosti na općine. Presuda je donesena u korist općina, ali nikada nije ispoštovana. Neka vrate prava i obaveze koje nam pripadaju kao lokalnoj samoupravi, pa ću i ja, ili bilo koji drugi načelnik, u punom kapacitetu stati iza toga je li nešto urađeno ili ne. Ljudi se evidentno obraćaju uglavnom općinama, iako one nisu nadležne za to i onda se postavlja pitanje zašto fakture idu na općine kada one nemaju veze sa tim. Iz ovoga se može zaključiti da se očito narod nema više kome obratiti i da je sve spalo na općine, odnosno lokalnu samoupravu.
