Hafiz Mensur Malkić: Iskušenja nas podsjećaju na obične dane na kojima nismo bili zahvalni
Vjernici su dio ramazana proveli drugačije nego što su to navikli, bez namaza u džematima u džamiji, bez teravija, mukabela, zajedničkih iftara... Kakvu su pouku mogli/trebali izvući? Iz Vašeg iskustva i razgovora, koliko im je to teško palo?
Mi u Bosni i Hercegovini, kao i veliki dio ljudi u svijetu, već više od dva mjeseca živimo drugačije, živimo novim načinom života zbog okolnosti i pravila koja su nam uvedena zbog pandemije. U takvoj situaciji dočekali smo ovogodišnji ramazan i postili ga u vanrednim prilikama i ispostili. Atmosfera tokom ramazana bila je blagdanska, ali drugačija u odnosu na atmosferu koju smo imali, posebno prethodnih godina, kada se ramazan nije osjetio samo u džamijama, na teravijama, mukabelama i iftarima, nego i na ulicama, sokacima, mahalama... Ove godine ta atmosfera je u punom kapacitetu zahvatila naše kuće, domove, porodice i nadam se da smo je doživjeli, osjetili na takav način i da je ostavila puno traga na nama. Vjernici su u svojim kućama, stanovima klanjali namaze, učili Kurʼan, iftarili u porodičnom krugu, a zatim je u drugoj trećini ramazana došlo do ublažavanja mjera i otvorili smo džamije i hareme za namaze u džematu. Kao vjernici, kazat ćemo da su nam mubarek ramazanski dani donijeli olakšanje i samo Allah zna ko se kome više obradovao, da li vjernici što su se vratili svojim džamijama ili džamije što se u njih ponovo vratio najljepši ukras – džematlije. Ovaj susret i veza džematlija i džamije podsjetila me na neraskidivu vezu između žednih i vode, kako pjesnik Rumi zapisa: "Žedni kad nađu vodu, obraduju se. A i voda kad nađe žedne, također se obraduje, jer joj žedni najbolje znaju za ljepotu". Vjernici su se obradovali otvaranju džamija kao žedni vodi...
Možemo li to posmatrati kao svojevrsno iskušenje za vjeru i sabur? Je li situacija u kojoj smo se našli ojačala vjeru u Boga?
Naš život na ovom svijetu pun je raznih iskušenja kroz koja svakodnevno prolazimo. Bivamo iskušavani i onim što je dobro i onim što je zlo, kako se ističe u Kurʼanu: "Mi vas stavljamo na iskušenje i u zlu i u dobru“. (El-Enbijaʼ, 35.) Uzvišeni Allah iskušava svoje robove, onima koje najviše voli – šalje im najveća iskušenja kako bi ih ojačao i uzdigao. Tako, iskušenja kroz koja prolazimo ne moraju značiti nesreću za nas – ona mogu biti i dobra za nas – ako ostanemo dostojanstveni, ako kroz njih položimo ispit i pokažemo se kao istinski Allahovi robovi. Zato vjernik u svakoj situaciji mora ostati staložen, umjeren, odmjeren i dostojanstven, treba se pravilno postaviti, procijeniti i odmjeriti tu situaciju. Ako ga zadesi nesreća – neće puno tugovati ili ako ga pak, zadesi velika sreća – neće se puno radovati. Allahov Poslanik različita stanja vjernika i njegov odnos spram situacije u kojoj se nađe, opisuje i kaže: "Divan li je primjer vjernika koji je uvijek na dobitku, a tako je samo sa vjernikom. Ako ga zadesi radost, on se zahvali Allahu, i bude mu dobro. A ako ga zadesi kakva žalost, on se strpi, pa mu opet bude dobro".
I Bajram je dočekan u drugačijim okolnostima, sa znatno ublaženim mjerama, ali s oprezom. Mislite li da će vjernici zbog toga ubuduće više cijeniti vremena kada su na ulicama klanjali bajram-namaz jer nije bilo mjesta u džamijama, čak ni u haremima, kada su se nakon namaza ispijale prve zajedničke kafe nakon ramazana, kada su se rodbina i komšije okupljale i posjećivale...? Bez sumnje, sve navedeno će se desiti i sada, ali s dozom opreza i straha i zasigurno neće biti kao ranije.
Kada razmislimo o posljedicama koje je izazvao val pandemije koronavirus možemo konstatovati da smo mi u našoj domovini, pa i na Balkanu dobro prošli. Naravno, oprez bi trebao uvijek biti tu. Iz opreza su opet mnoge džamije širom svijeta zatvorene za klanjanje bajram-namaza, što nije slučaj sa džamijama u našoj lijepoj Bosni i Hercegovini. Dočekali smo Bajram sa njegovim blagodatima, uveliko prilagođeni okolnostima i mjerama. Svjesni smo da su takve mjere i pravila uvedeni da bi se zaštitili. A da bi bili odgovorni i strpljivi, da bi ustrajali u saburu pomaže nas nada da ćemo opet, ako Bog da, doživjeti sabah-namaze i bajrame u punim džamijama, haremima, ulicama, sokacima, i da ćemo se ponovo, bez ograničenja i straha, veseliti u društvu naših porodica, rodbine i prijatelja. Nadam se da smo izvukli pouku i da ćemo više cijeniti različite blagodati koje nam Gospodar daje i koje imamo ovdje u našoj domovini i u našim porodicama.
Mislite li da su ljudi iz ove situacije naučili neke važne životne lekcije i shvatili značaj sitnica koje uglavnom uzimamo zdravo za gotovo?
Od stvaranja prvog čovjeka, od Adema do Sudnjeg dana ljudi će biti iskušavani i od ovog pravila niko nije izuzet. Insan ne smije gubiti smjer ma šta da ga zadesi. Iskušenje, problemi, nevolje dolaze i podsjete nas i usmjere da se prisjetimo onih "običnih" dana koji su nam prolazili, a nismo Allahu na njima zahvalni bili. Sitnice onda dobivaju istinski značaj i postaju važni motivi i podsticaji da prebrodimo krizne situacije i da se počnemo radovati dolasku "običnih" dana ispunjenih lijepim sitnicama koje život znače.
Je li nas i koliko situacija u kojoj smo se našli promijenila na bolje, kao ljude, vjernike, roditelje, djecu, prijatelje, komšije, radne kolege...? Može li ta promjena biti trajna?
Pretpostavljamo, nadamo se da je većina doživjela promjenu, pozitivnu promjenu u svom životu, da smo se više posvetili sebi i porodici, da smo obnovili i osvježili naš odnos s djecom, s roditeljima, s bračnim drugom. Ako smo uvidjeli razliku i osjetili napredak, a što se često i ističe da je to dobra strana u vremenu pandemije, trebali bi nastaviti njegovati te novouspostavljene odnose, zadržati i sačuvati taj osjećaj ljepote bliskosti sa onima koji su nam svakako najbliži i najdraži. Konačno, neka nam ne bude teško, jer uvijek se isplati uložiti i trud i vrijeme da bi sačuvali dobre stvari i produžili lijepe i sretne trenutke.
Za kraj, koja je Vaša poruka vjernicima?
Allahova milost obuhvata sve što je na nebesima i na zemlji, svakog čovjeka, bio on vjernik ili nevjernik, pokoran ili nepokoran. Potrudimo se i budimo bolji vjernici, budimo milostivi prema ljudima oko nas kako bi bili zaogrnuti većom milošću našeg Gospodara. Bez obzira šta smo u životu i šta radimo – treba biti čovjek, ostati čovjek. Svi ćemo dočekati kraj života, i šta na kraju od života čovjek ima – ako ima koja lijepa riječ, ako ima koje dobro djelo učinjeno – to je ono što imamo, to ostaje, a sve drugo je od danas do sutra! Svima koji se raduju Bajramu - Bajram šerif mubarek olsun!