Hala Hamed iz Gaze dok čeka dolazak u BiH: Sve je porušeno, djeca su sretna samo jer su živa
Granični prijelaz Rafah koji povezuje Egipat i Palestinu jučer je po prvi put bio otvoren od početka rata 7. oktobra, a bh. državljani koji se nalaze u Palestini još čekaju svoj put nazad u domovinu.
Prvog dana Gazu je pustilo 80 ranjenika i 400 stranih državljana ili nositelja dvojnog državljanstva koji su otišli u Egipat, a potom i prema svojim državama.
Na spisku nije bilo bh. državljana, a ranije je Ambasada BiH u Egiptu saopćila da se u Gazi nalazi 39 osoba kojima bi se trebao omogućiti izlazak.
Granatiranje svakodnevno, u bolnicama ni struje ni anestezije
Hala Hamed u razgovoru za Klix.ba kaže da je u toku genocid nad stanovnicima i djecom te da je svaki dan stotine nove ubijene djece.
"Granatiranje se vrši iz zraka, kopna i mora. Gađaju nas iz aviona, gdje jedna raketa bude teška više od jedne tone, a bacaju i zabranjene fosforne granate. Od velike količine granatiranja nebo u Gazi je sivo, a zrak zagađen. Hrane je sve manje. Ljudi su potrošili svoje rezerve hrane, a većina trgovina koje su prodavale namirnice za hranu su porušene. Struje nema pa ljudi lože vatru na ulicama i tu kuhaju hranu. Vode nema, a mjesta na kojima se može nasuti ikoliko čista voda su prepuna, tako da satima moramo čekati za vodu, za vodu koju bi pili, a vode za higijenu nema", kaže naša sagovornica te dodaje da ljudi uprkos neprestanom granatiranju odlaze do mora da se okupaju.
Posebno teška situacija je u bolnicama.
"Bolnice su prepune ranjenika u kojima rade doktori koji nisu spavali po nekoliko dana. Struje nema, tako da je teško pružiti potrebnu pomoć ranjenim. Zamislite, morate odsjeći nogu, ruku djetetu, a za to nemate anesteziju? A nema je! Ja imam sestru koja uskoro treba da se porodi, a ni jedna bolnica ne može da je primi, a ni sam put do bolnice nije siguran. Ono što je spremila za bebu, sve je ostalo u stanu koji je već porušen, a ovakvih slučajeva je mnogo", dodaje Hamed.
Sve je porušeno i uništeno, ali sretna lica djece još postoje
Ističe i da spasioci kopaju ručno, jer za mašine nema goriva. Pomoć koja je do sada ušla u Gazu je samo mali dio od onoga što je potrebno.
"Većinom ništa od toga nije za bolnice. Gorivo nije ušlo nikako. Ulice su razorene, zgrade, kuće uništene, ljudi su uplašeni, ali u svemu tome opet se mogu vidjeti sretna lica djece jer su još uvijek živa. Jučer, prvi put od kako je počelo granatiranje Gaze, je otvoren granični prelaz Rafah između Gaze i Egipta, tako da je određen broj osoba sa stranim pasošem napustilo Gazu", pojašnjava Hamed.
Kazala da je komunikacija među ljudima u Gazi veoma teška jer internet skoro da ne postoji. Posjeduju ga samo novinari i humanitarne organizacije.
“Telefonska konekcija unutar Gaze je isto jako otežana bila, ali sada je gotovo nemoguća nakon što su pogođeni telefonski predajnici. Ja sam trenutno s majkom, bratom i sestrom i njihovim porodicama, ali ostali članovi porodice su na drugim mjestima. Iako nisu tako daleko, nismo u mogućnosti ni da ih vidimo, a ni da se čujemo s njima”, kaže Hamed.
Ističe da po 3-4 dana ne uspije kontaktirati sestre koje su udaljene samo dva kilometra od nje, a da sve otežava i nestanak struje pa telefone pune preko agregata.Svakodnevno umiru prijatelji, poznanici, kolege...
“Kako nemamo struje, a ni interneta, informacije o ratu slušamo preko radija. Informacije o mjestima koja su pogođena i porodice koje su nastradale dobivamo preko radija, tako da sam za smrt jedne od svojih prijateljica saznala baš preko radija”, izjavila je Hamed te dodaje:
"Pogođena je njena kuća, tako da je život izgubila zajedno sa svojim ocem i dva brata. Zvala se Doa Jadallah, njen brat je jedan od poznatih novinara koji radi za Anadolija Agency Ali Jadallah. Nakon nekoliko dana sam izašla napolje jer su gađali blizu naše kuće i morali smo potražiti drugo mjesto, uspjela sam se spojiti na internet i tada sam saznala za smrt svoje druge prijateljice Hude, koja je poginula prije dva dana zajedno sa svojim sinom i suprugom. Ona je bila novinar na radiju.”
Ističe da je ova situacija mnogo teška posebno za nju koja ima kćerku, a koja nije imala priliku upoznati ni svog oca koji je kao novinar poginuo 2014. godine u ratu.
“Ona se rodila šest mjeseci nakon njegove smrti. Želim da je sačuvam od ovog terora koji svi proživljavamo. Ja se nadam da će ova situacija uskoro da se smiri, a do tada i ja čekam da izađem kao i mnogi drugi. Imam brata u Bosni koji pokušava da izvede mene i moju kćerku, dok se rat ne završi i da se vratimo svojim normalnim životima, da se vratim svojoj kući, svom poslu”, zaključila je Hamed.
Hala Hamed se nada da će uskoro napustiti Gazu i doći svojoj porodici dok se situacija ne smiri, nakon čega planira povratak u Gazu gdje će život mnogima početi ispočetka.