Hamdija Fejzić: Dug nas preživjelih prema žrtvama genocida obavezuje nas da gradimo život u Srebrenici

Fejzić se zahvalio svim prisutnim na dolasku u Potočare, te najviše govorio o negiranju genocida počinjenog u Srebrenici 1995. godine.

"Hvala vam što ste danas ovdje u Srebrenici i svojim prisustvom na današnjoj komemoraciji iznova svjedočite istinu za više od 8.372 nevine bošnjačke žrtve nad kojima je u julu 1995. godine nakon zarobljavanja od strane vojske i policije Republike Srpske i pripadnika vojnih i paravojnih formacija iz susjedne Srbije izvršen genocid. Genocid počinjen nad civilima Srebrenice presudili su međunarodni sudovi za bivšu Jugoslaviju u Hagu, kao i drugi domaći i strani sudovi. 11. juli kao datum kada je počelo izvršenje genocida u BiH i mnogim državama svijeta obilježavan je kao dan javnog iskazivanja pijeteta spram žrtava i saosjećanja sa preživjelim članovima njihovih porodica. Tako je to i ove godine. S nama su danas mnogi naši dokazani prijatelji, osobe koje saosjećaju sa žrtvama i koje svojim prisustvom ne dozvoljavaju da se zločin i njegove žrtve zaborave, a čemu teže negatori genocida. Negiranje genocida u Srebrenici za koji su pred najvišim sudovima osuđeni njegovi nalogodavci i mnogi počinioci posljednja je faza izvršenja genocida. Punih 29 godina politiku prikrivanja i negiranja genocida sprovodile su one snage koje su genocid osmislile i planirale, i koje su godinama pružale utočište onim osumnjičenim i optuženim za najteže ratne zločine", rekao je Fejzić.

Posebno je istakao manjak aktivnosti nadležnih organa u implementaciji zabrane negiranja genocida u Srebrenici, koju je nametnuo bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko. Pohvalio je usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini UN-a.

"Nažalost, uprkos zakonu koji negiranje genocida zabranjuju, imamo samo jednu potvrđenu optužnicu za negiranje genocida, a nikada masovnije i intenzivnije negiranje genocida. Pravdoljubivi svijet je osujetio namjere takve politike i 23. maja je usvojio Rezoluciju o genocidu u Srebrenici u Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija, prema kojoj će se 11. juli obilježavati kao Međunarodni dan refleksije i sjećanja na genocid počinjen u Srebrenici 1995. godine. Žrtve genocida su tako dobile međunarodno pravo na sjećanje, a njegovi počinioci i negatori, na njihovu žalost, mjesto na sramnoj strani historije. Hvala svima koji su svojim glasom i zalaganjem doprinijeli da svojim glasom ova rezolucija bude usvojena. Posebno hvala Majkama Srebrenice, koje punih 29 godina trpeći razne uvrede i poniženja od strane počinioca i negatora genocida istrajavaju u borbi za dostojanstvo svojih ubijenih sinova, muževa i braće, a da pri tome za nikada nisu posegnule za činom osvete za zlo koje im je naneseno. Nažalost, mnoge majke nisu dočekale da pronađu i dostojanstveno ukopaju barem jednu kost svoga djeteta", poručio je.

Fejzić je govorio i o životu u Srebrenici nakon što prođe 11. juli i komemoracija žrtvama genocida.

"Obraćam vam se ne samo kao predsjednik organizacionog odbora, nego kao svjedok ratne i poratne golgote Bošnjaka koji su se 1995. godine našli u srebreničkoj enklavi, a koji je imao sreću da preživi. Dug nas preživjelih prema žrtvama genocida obavezuje nas da se vraćamo u Srebrenicu, da u njoj ponovo gradimo život, stvaramo i izgrađujemo bolju budućnost za sve one koji žele da žive u njoj. Teško jeste, ali ako imate motiv, a naš motiv su bijeli nišani ubijenih članova porodica i podrška pravdoljubivog svijeta bez obzira na vjeru, rasu ili naciju, onda je svima nama Srebreničanima povratak u Srebrenicu čin koji će svjedočiti da nismo zaboravili svoju ubijenu braću, očeve i sinove, kao i njihove spaljene domove. Naš motiv da gradimo život u Srebrenici ste i vi koji danas prisustvujete, kao i svi oni znani i neznani iz svih krajeva BiH, Evrope i svijeta, koji svakog 11. jula stignu u Potočare kako bi iskazali poštovanje prema žrtvama genocida. Kada sve prođe, kada se svi koji su danas ovdje vrate svojim kućama, mi ćemo ostati u Srebrenici i nastaviti naše živote i borbe. Kada svi odu, ostat će neki dječaci u parku i na igralištu kojima je jedina briga kako odigrati fudbalsku utakmicu. Dječaci, rođeni poslije genocida i uglavnom nose imena po svojim djedovima koji su nevino ubijeni 1995. godine. Kada svi odete iz Potočara, mislite na njih i njihovu budućnost", rekao je Hamdija Fejzić.