Hasan Dolovac: Gorjela je zemlja, Predsjedništvo su branili momci u patikama i trenerkama
U frontalnom okršaju pripadnika Teritorijalne odbrane BiH i građana Sarajeva s jedne i vojnika JNA i paravojnih formacija s druge strane bilo je nekoliko desetina poginulih i veliki broj ranjenih osoba, a mnogi ovaj datum uzimaju kao "dan D" u akciji spašavanja BiH. Dan kasnije, 3. maja, prema ranije postignutom dogovoru vojnici JNA su se povukli iz Sarajeva, a tadašnji predsjednik BiH Alija Izetbegović, kojeg su zarobili pripadnici JNA na čelu s jugoslavenskim vojskovođom Milutinom Kukanjcem, je pušten na slobodu.
Hasan Dolovac, jedan od pripadnika TO BiH i sadašnji predsjednik UB Zelene beretke Vogošća, direktno je učestvovao u oružanim sukobima 2. maja 1992. godine u centru Sarajeva, a za portal Klix.ba prisjeća se kako je izgledala ta sudbonosna subota za našu prijestolnicu.
Preživjeli pakao u centru Sarajeva
"Baza pripadnika TO BiH bila je kod hotela Ferijalac i tu je bio stacioniran naš štab. Tada je komandant bio Ismet Bajramović Ćelo, a ja sam mu bio zamjenik. Mi smo kao bazu upravo uzeli Ferijalac zbog blizine Vojne bolnice, a neki od nas već su imali saznanja da dolaze pripadnici JNA i da se u Vojnoj bolnici prerušavaju u ljekare. Dakle, ništa nije bilo slučajno, sve smo pomno pratili, a važno je reći da smo u tom momentu imali saradnju i s MUP-om. Tu bazu smo napravili u martu i brojala je na startu oko 20-ak ljudi, a kako je vrijeme prolazilo sve nas je bilo više", na početku govori Hasan Dolovac.
On dodaje da je grupa momaka čija je baza bila kod Ferijalca već do 2. maja imala nekoliko vojnih akcija iza sebe, a tu posebno ističe intervenciju na Vojničkom polju, a zatim na Otesu te naglašava kako im pojam ratovanja nije bio stran.
"Taj 2. maj je počeo kao i svaki drugi dan, bio je čak i mirniji nego obično tako da niko nije ni slutio šta predstoji. Mi smo svi bili u bazi, nismo nigdje išli u izviđanja sve do poslijepodnevnih sati kada nam je putem motorole saopćeno da je napadnuta zgrada Predsjedništva BiH i da sve slobodne grupe krenu prema tamo. Nas 12 se spremilo za dvije do tri minute, sjeli smo u auta koja smo imali na raspolaganju te smo se hazarderski, pokeraški uputili prema Predsjedništvu BiH. U jednom momentu smo ušli u sendvič, a kod zgrade Valtera Perića smo morali stati jer je otvorena vatra na nas", dodao je Dolovac.
On govori kako je grupa od 20-ak pripadnika TO BiH došla u kontakt licem u lice s dobro naoružanim i spremnim pripadnicima JNA, a sa sigurnošću ističe kako je među njima bio i ogroman broj Niških specijalaca koji su kao svoju bazu imali upravo Vojnu bolnicu.
"Kada smo uočili jedni druge, odmah su neprijateljski vojnici i paravojnici počeli pucati prema našem autu, jedna grupa je iskočila prema Valteru Periću, a druga prema Vrazovoj i tu je nastao pakao. Gori zemlja. Iako je jedno pet do šest zolja prema nama ispucano, valjda je Bog dao da prolete kraj nas i da nas čak i ne okrznu. Međutim, sedma i osma zolja su pogodile naša kola, ali sreća pa nismo bili u njima. U tim momentima, ruku na srce, i mi smo imali tromblone, tenkovske granate, bombe tako da smo promptno djelovali. Grad se tada tresao, ali smo ipak pružili otpor pa neprijateljske snage nisu mogle znatno napredovati. Bilo je strašno, nema tu šta", kaže Dolovac.
Historija u BiH se piše naopako
Hasan Dolovac naglašava kako su geleri jedne granate ispaljene iz zolje s neprijateljskih položaja ranili gotovo sve pripadnike TO BiH koji su se nalazili kod zgrade Valtera Perića, a taj događaj će mu, kako kaže, zauvijek ostati u sjećanju jer je vidio svoje prijatelje kako umiru na uzavrelom sarajevskom asfaltu tog nesretnog 2. maja.
"U kompletnom haosu meni je bilo posebno drago vidjeti pripadnike TO BiH, Vikićeve specijalce, policiju i građane ujedinjene u cilju odbrane Sarajeva i BiH. Međutim, iz dana u dan slušam priče da su ovi ili oni bili uključeni u ovu akciju, ali odmah da kažem da se na Skenderiji i široj regiji tog 2. maja nije nalazilo više od 50-ak ljudi. Naravno, bilo je vojske i građana u drugim dijelovima Sarajeva, oko Doma armije su se također vodile velike bitke, ali na Skenderiji ne. U ovoj akciji valja posebno istaći rahmetli Nusreta Šišića Dedu koji je pomoću svoje 'halske cijevi' zaustavio JNA i Niške specijalce i de facto dao najveći doprinos odbrani Predsjedništva BiH", objašnjava Dolovac.
Uprkos herojskoj borbi, on kaže kako današnjim odnosom prema borcima većina političkih dužnosnika jasno pokazuje da jednostavno nisu zainteresirani za rješavanje njihovih statusnih pitanja i pitanja njihovih porodica. Također, on govori kako su borci danas na marginama i da su potpuno zaboravljeni.
"Iz godine u godinu se organizira prigodan program povodom 2. i 3. maja, ali vjerujte da nas niko nikad nije pozvao na ručak, razgovor ili nešto poput toga. U ovoj našoj lijepoj BiH historija se piše naopako, a da se ne piše naopako vjerovatno bi ljudi koji su BiH branili u patikama, trenerkama i bez adekvatne opreme bili pozvani na neka obilježavanja. Moj saborac Salem Gušić je taj dan primio više od stotinu gelera, ali o tom čovjeku se malo ili nikako zna. Znate, ljudi se pomalo i boje. Ja sam odgovarao i pred raznoraznim sudovima u vezi s događajima 2. maja, ali sam ih sve ušutio izjavom da sam branio suverenu i nezavisnu državu i da bih to opet isto uradio bez obzira na sve. Trebalo je, Boga mi, imati veliko srce i stati u odbranu BiH. Kada konkretno govorimo o odbrani Sarajeva, mislim da ni danas nismo svjesni šta smo učinili odbranom Predsjedništva BiH", rekao je Hasan Dolovac, predsjednik UB Zelene beretke Vogošća i jedan od učesnika u akciji odbrane Predsjedništva BiH 2. maja 1992. godine.
