Historičar Husnija Kamberović: Zločini u Sarajevu su preveliki da bi se pristalo na javno špekuliranje
Kamberović je istaknuo kako je bitno utvrditi što preciznije broj ubijene djece u Sarajevu kao i broj svih ubijenih u ratovima, uključujući i civilne i vojne žrtve. Međutim, jasno je da se nikada u historiji nisu uspjeli utvrditi tačni brojevi ubijenih.
Kako pojašnjava Kamberović, postoji razlika kada se o brojevima govori u javnoj sferi i kada se rasprava vodi u akademskoj zajednici.
"U prvom slučaju je najčešće riječ o pojednostavljivanju, pa i manipuliranju, dok u akademskih rasprava govoriti o broju ubijenih tokom ratova ne znači banalizirati zločin. Naprotiv, to znači ukazivati na brutalnost zločina, ali se pri pokušaju utvrđivanja broja ubijenih ne smije oslanjati na emocije. Iza svakog broja stoji konkretno ime i prezime ubijenog djeteta i to se ne može promatrati odvojeno jedno od drugog", stav je Kamberovića.
Kamberović pojašnjava kako je broj broj od 1.601 ubijenog djeteta u Sarajevu prvi put saopćen 1996. godine, dakle odmah nakon završetka rata. Riječ je o podatku Zavoda za zdravstvenu zaštitu. Nakon toga je Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava uradio istraživanja i o tome je 2010. objavio knjigu navodeći ime i prezime 524 ubijena djeteta.
"Naravno, uvijek treba imati u vidu su ovo nepotpuni podaci i da jedan broj ubijene djece nije evidentiran, pa je ovo minimalni broj. Kasnije je Istraživačko-dokomentacioni centar u svojim istraživanjima evidentirao veći broj ubijene djece", kazao je Kamberović
Profesor dalje pojašnjava da broj žrtava ni u kojem slučaju ne umanjuje stravičnost zločina koji su počinjeni.
"Dakle, krenulo se od procjene Zavoda, ali to što su kasnije istraživanja utvrdila manji broj nikako ne umanjuje stravičnost počinjenog zločina. To samo znači da istraživanja treba nastaviti sve dok se ne utvrdi ime i prezime svakog ubijenog djeteta. Nijedno ubijeno dijete ne smije biti zaboravljeno", poručio je Kamberović.
Kamberović naglašava i kako je neophodno uvijek objašnjavati kontekst i način na koji su djeca ubijena. Da su djeca kontinuirano ubijana na ulici, sankanju, u igri, školi, granatiranjem, ubijali su ih snajperisti.
Poručuje i da način na koji se sada diskutira o ovome pitanju u javnosti ne može polučiti dobar rezultat.
"Način na koji se sada u javnosti diskutira o ovom pitanju ne može polučiti dobar rezultat. Ja razumijem da je teško savladati emocije. Međutim, mi se ne smijemo u istraživanjima voditi emocijama. One nam u nauci nisu saveznik. Mi trebamo utvrditi ime i prezime svakog ubijenog djeteta. To je naš dug prema toj ubijenoj djeci. Na taj način ćemo čuvati sjećanja na njih. I, naravno, o tome se treba na miran način govoriti o školama", rekao je Kamberović.
Kamberović kaže kako će diskusija o ovome će se u javnosti brzo završit, uskoro će nas okupirati neke druge teme, a da tada naučnici trebaju nastaviti svoja istraživanja u miru.
"Mislim da je veličina počinjenih zločina u Sarajevu suviše velika da bismo pristali samo na nedostojanstveno javno špekuliranje o broju ubijenih", rezolutan je Kamberović
Istakao je da naučne institucije trebaju saopćiti svoje rezultate javnosti, javnost mora biti spremna prihvatiti te rezultate, a politika mora prestati manipulirati žrtvama.
