Hoće li posljednji snimak Sinwara od njega napraviti "arapskog Che Guevaru" i trajni simbol otpora?
Motiv junačke smrti je jedna od ključnih tema u evropskoj i svjetskoj književnosti, a arhetip koji se pojavljuje je vođa koji gine u direktnom sukobu sa neprijateljem. Uzori za ove teme nalaze u historijskim događajima, a svijest o tome se još u školskim danima ugrađuje u umove djece.
Na Zapadu jedna od osnovnih lekcija je priča o kralju Leonidi koji se sa 300 Spartanaca bira radije smrt nego bijeg i sa 300 Spartanaca se u Termopilskom klancu suprotstavlja ogromnoj perzijskoj vojsci. Ova priča je služila za inspiraciju ne samo antičkih Grka nego je i postala jednom od osnovnih tema kolektivne svijesti Zapada.
Za Stare Rimljane jedan od najčasnijih i najvećih poteza koje je mogao da povuče ratni lider jeste da izvrši "devotio". To je bilo zapravo situacija u kojoj se general žrtvovao bogovima u jeku bitke kako bi mu oni podarili pobjedu, a primjer koji se uzimao je Decius Mus. Ova priču je u fotografiji u 17. stoljeću ovjekovječio slavni slikar Rubens.
Za stanovnike SAD-a jedan od ključnih nacionalnih mitova jeste onaj o odsutnoj odbrani Alama 1836. godine kada su branitelji svjesno odabrali smrt u susretu mnogobrojnijoj meksičkoj vojsci.
Lik i djelo Sinwara može i bit će predmetom analiza, ali nijedna politika neće moći odrediti kakvu će se slika i narativ o njemu izgraditi kod Palestinaca i Arapa, a u tome će veliku ulogu imati i snimci njegovih posljednjih trenutaka.
Američki predsjednik Joe Biden je ubistvo Sinwara nazvao dobrim danom za Izrael, SAD i cijeli svijet. Slične riječi su došle i od drugih lidera sa Zapada koji Hamas smatraju terorističkom organizacijom. Ipak, Biden i lideri na Zapadu moraju biti svjesni činjenice da nisu oni ti koji će formirati narative o ratu u Gazi i izraelskoj okupaciji Palestine u očima ne samo Palestinaca i Arapa nego i u velikom dijelu globalnog juga. U očima ovog dijela svijeta Biden i Zapad su svojom materijalnom, vojnom i političkom podrškom postali oni koji stoje iza ubistva desetine hiljada žena, djece i drugih nevinih u Pojasu Gaze.
U očima ostatka svijeta neće Zapad biti taj koji će skrojiti i nametnuti narativ o smrti Sinwara nego će to biti sami Palestinci i oni koji izražavaju suosjećanja za patnje koje proživljavaju u Gazi.
Izrael sa svojom moćnom i razvijenom propagandno-psihološkom mašinerijom je do sada bio svjestan toga te je o Yahyi Sinwaru stvarana slika kao o kukavici koji se krije u tunelima okružen taocima, neosjetljivom na smrti hiljada svojih sunarodnjaka. U trenucima nakon smrti Sinwara popustili su ovi principi, a njegove objavljene fotografije pokazuju čovjeka u vojnoj uniformi ogrnutim jednim od simbola Palestine, maramom kefijom. Čini se da je radost i potreba da se što prije predstavi jedan od izraelskih ratnih uspjeha u Gazi dovela do greške koja bi mogla da rezultira u stvaranju herojskog mita od Yahye Sinwara.
