Hoće li ratni zločinac Mićo Stanišić ranije na slobodu? Adut odbrane boravak u multietničkom zatvoru
Nakon što je odslužio dvije trećine svoje 22-godišnje kazne za ratne zločine, Stanišićeva odbrana tvrdi da on ispunjava uvjete za prijevremeni izlazak, kako je propisano zakonima Poljske, države u kojoj izdržava kaznu.
Stanišić je tokom rata u Bosni i Hercegovini (1992–1995) obnašao funkciju ministra unutrašnjih poslova Republike Srpske, gdje je bio ključni politički i sigurnosni zvaničnik. Tokom njegovog mandata, policijske snage pod njegovom kontrolom bile su direktno uključene u kampanju progona nesrpskog stanovništva, što je uključivalo ubistva, deportacije, prisilna premještanja i zločine protiv čovječnosti.
ICTY ga je, zajedno s njegovim saradnikom Stojanom Župljaninom, proglasio krivim za sudjelovanje u udruženom zločinačkom poduhvatu s ciljem stvaranja etnički čistih teritorija u BiH.
U svom zahtjevu za prijevremeno puštanje na slobodu, odbrana Stanišića kao olakšavajuće okolnosti navodi njegov boravak u multietničkom zatvoru u Poljskoj, gdje, prema tvrdnjama odbrane, održava prijateljske odnose sa zatvorenicima različitih etničkih pripadnosti i pokazuje visok nivo resocijalizacije.
Također se ističe da tokom kazne nije imao disciplinskih prekršaja i da redovno održava kontakte sa svojom porodicom.
Kao dodatne razloge zbog kojih smatra da ispunjava uslove za puštanje na slobodu Stanišić je naveo upravo dobrovoljnu predaju Tribunalu, kao i saradnju s Tužilaštvom nakon predaje.
Odbrana je dodatno podsjetila na ranije slučajeve, poput Momčila Krajišnika i Ljubomira Borovčanina, koji su pušteni na slobodu nakon što su odslužili dvije trećine kazne, unatoč težini zločina za koje su bili osuđeni.
Ističe se i da je Stanišić, iako osuđen, tokom rata preduzimao mjere protiv paravojnih formacija i naređivao istrage ratnih zločina počinjenih od strane srpskih snaga, što odbrana smatra relevantnim za procjenu njegove rehabilitacije.
Međutim, težina zločina za koje je Stanišić osuđen ostaje ključni faktor u odlučivanju o njegovom zahtjevu. Njegova uloga u kreiranju i provođenju politike etničkog čišćenja na području BiH smatra se jednom od najtežih osuda pred ICTY-jem.
Sudije Mehanizma za međunarodne krivične tribunale (IRMCT) razmotrit će ovaj zahtjev uzimajući u obzir ne samo ponašanje tokom izdržavanja kazne, već i težinu počinjenih zločina, doprinos pomirenju i moguće posljedice na zajednice koje su pretrpjele stradanja.
Stanišićevo ime ostaje simbol politike etničkog čišćenja i stradanja hiljada civila u BiH, te će odluka o njegovom puštanju sigurno izazvati oštre reakcije među žrtvama i širom javnosti.
