Prača je mjesto u kojem se nalazi istoimena područna osnovna škola koju je prije rata pohađalo više od 800 učenika raspoređenih u tri smjene. Danas u ovu školu dolazi 71 učenik.
Zbog izuzetno malog broja djece neki razredi se pohađaju kombinovanim sistemom. Naime, u jedno odjeljenje dolaze mališani prvog i trećeg razreda, a drugo kombinovano odjeljenje je mješavina učenika četvrtog i petog razreda.
Ove je godine u Prači upisano samo pet prvačića, dok je prošle godine upisano njih devet. U deveti razred trenutno idu samo četiri učenika, a projekcije pedagogice Ajle Brutus govore da će se u narednih deset godina broj učenika škole prepoloviti.
"Broj stalno opada, prošle godine smo imali 78 učenika, a sada imamo 71. Školske 2004/2005. godine ova škola je imala 135 učenika, a narednih školskih godina, prema mojoj evidenciji, a u saradnji s Domom zdravlja, možemo očekivati upise po 3-4 prvačića godišnje", rekla je Brutus za Klix.ba.
Ipak, projekcija za sljedeću godinu je malo pozitivnija, Brutus predviđa upis 13 novih mališana.
Nešto više od 50 posto učenika ne koristi prijevoz, dok njih 30 u školu dolazi iz okolnih sela. Učenici su ovdje uglavnom bošnjačke nacionalnosti, a što se tiče inkluzije školu pohađaju tri učenika romske nacionalnosti.
"Oni idu u 3. i 4. razred i dio su iste porodice, a njihova braća i sestre ne mogu se upisati u prvi razred jer njihovi roditelji to ne dozvoljavaju", rekla je Brutus.
Što se tiče partnerstva, škola sarađuje sa OSCE-om, a sa školom u susjednom Podgrabu u RS-u ne postoji nikakva saradnja. Ustanova trenutno ima 23 radnika, od čega su 15 članovi nastavnog osoblja. Ipak, pored htijenja, sam broj učenika diriguje rad koji nije organizovan prema pedagoškim standardima i normama.
"Nijedno odjeljenje ne radi prema standardima, ali škola mora postojati jer je jedina na području općine. Doći će vrijeme kada ćemo imati tehnološki višak uposlenika zbog manjka učenika. Također, doći će vrijeme kada će u razrednoj nastavi u nižim razredima trebati samo jedna učiteljica", objasnila je Brutus.
Činjenica je da se škola zbog svog specifičnog stanja orijentira prema nevladinim organizacijama i višim nivoima vlasti, a rukovodstvo se ne ustručava zatražiti pomoć. Škola i pored osnovnih problema uspijeva učenicima omogućiti ugodan ambijent i moderan način obrazovanja.
Ipak, pedagogica objašnjava da se stanovništvo sve češće seli u Sarajevo i da je to glavni razlog što će se škola u ne tako dalekoj budućnosti naći u situaciji kada u zgradu jednog jutra ne uđe nijedno dijete.
