Hrabra Lamija Adilović pobijedila je rak: Posustajanje je zabranjeno!

"Nalaz biopsije sam čekala mjesec i po što je mnogo vremena jer se bolest u tom periodu proširila na obje noge i na obje strane vrata. Sa nalazima sam počela u decembru, a oni su bili gotovi tek krajem marta da bi se ustanovilo da bolujem od malignog tumora limfnih čvorova", rekla je Adilović.

Doktori su pripremali Lamiju na posljednji pozdrav s porodicom

Rak limfnih čvorova je podmukla bolest, jedini simptom ovog malignog oboljenja jesu bezbolne izrasline na tijelu.

Sarajevski doktori u tom periodu nisu bili u mogućnosti ustanoviti da li Lamija boluje i od leukemije što je dodatno otežalo agoniju. Zakazano je i istraživanje koštane srži koje je na svu sreću pokazalo da djevojčica ne boluje od leukemije.

"Nakon istraživanja koštane srži legla sam u bolnicu gdje sam pola godine primala terapije koje sam jako teško podnosila. Moj organizam je loše reagovao na njih pa sam zbog kemoterapija ostala u jednom trenutku nepokretna. Bila sam poput biljke, samo sam disala, sve ostalo bilo je na infuzijama. Ostala sam nepokretna mjesec dana, dobila sam tahikardiju srca, usporen rad štitne žlijezde, to su sve bile stvari koje dolaze uz rak", rekla je Adilović.

Doktori nisu vjerovali da će Lamija preživjeti pa su u jednom trenutku počeli i da je pripremaju na posljednji pozdrav s porodicom.

"I mene i mamu pripremali su za to što slijedi, to jeste za moju smrt. Ipak nisam željela da se predam, rekla sam sebi da ja moram ustati. Trudila sam se da hodam i ustajem međutim nisam mogla. Smršala sam 15 kilograma u mjesec dana i od ležanja nisam imala snagu da ustanem, jedinu snagu davale su mi kemoterapije koje su me održavale jer nisam mogla ni da jedem, a ni da spavam. Oboljela sam i od privremene insomnije", kazala je Adilović.

Ova hrabra djevojka nije se pomirila s onim što su joj doktori prognozirali. Ustala je i odlučila da krene u životnu borbu iz koje je izašla kao pobjednik.

"Kazala sam 'ja moram pobijediti samu sebe'. Nakon toga sam počela da uspijevam u tom cilju i da se iz dana u dan mučim i borim. Hvala bogu na kraju sam uspjela izboriti se", rekla je Adilović.

Najveći vjetar u leđa u borbi protiv opake bolesti davala joj je njena porodica koja je uvijek bila tu uz nju. Veliku podršku davali su joj i mnogobrojni prijatelji.

"Ono što me na neki način kočilo u borbi jeste to što sam u tom periodu trebala da se upišem u srednju školu i da polažem maturu što nije bilo moguće. Međutim uspjela sam se upisati uz pomoć Udruženja Srce za djecu koja boluju od raka i to Udruženje je uvijek bilo uz mene i pomagalo mi u svim situacijama", kazala je Adilović.

Profesori u školi nisu pokazali razumijevanja

Lamija Adilović koja danas motiviše mnoge mlade ljude koji se bore s opakom bolešću u tim teškim trenucima motivisala je samu sebe odlučna u namjeri da dokaže kako je moguće pobijediti bolest.

"U tim godinama ja nisam bila svjesna šta znači bolovati od raka jer niko u porodici nije imao tu bolest. Znala sam samo da kada čovjek ima rak da mu otpadne kosa i da se preživi ili umre. Gubitak kose mi je jako teško pao u tim godinama, ali kada su počeli bolovi to je postalo apsolutno nebitno jer samo sam željela ozdraviti", dodaje ova hrabra djevojka.

Da je bh. društvo neshvatljivo na svojoj koži osjetila je i Lamija koja ne krije da je u toku borbe s rakom nailazila na provokacije i nerazumijevanje.

Kaže da je uvijek znala da je razlog nerazumijevanja neupućenost i neinformisanost ljudi.

"Nailazila sam u školi na mnogo probleme i neshvatanje u smislu neshvatanja profesora svih mojih izostanaka. Nisu ni kao ljudi, a ni kao profesori pokazali da imaju razumijevanja. Opet većina je onih koji razumiju i shvataju šta je rak i šta borba s rakom donosi", kazala nam je Adilović.

Djevojka koja je primjer da je moguće izboriti se s opakom bolešću poručuje svima onima koji vode životne bitke da ne posustaju.

"Glavni pokretač je psihička motivacija. Bitno je da sami shvatimo šta je život i koliko je bitan i onda se nećemo predavati. Ja sam prije svega zahvalna dragom bogu što mi je dao snagu i volju da se izborim, ali sam mnogo zahvalna i doktorima, svojoj porodici i prijateljima", istakla je Adilović.

O raku treba pričati jer je rak bolest koja pogađa sve ljude, Lamija poručuje svima da se kontrolišu na vrijeme i da obraćaju pažnju na znakove koje im šalje njihovo tijelo.

"Greškom doktora ja sam već bila na samoj granici metastaze i trećeg stadija bolesti. Bitno je o tome pričati jer da moja porodica nije insistirala da se rade nalazi ja bih vjerovatno bila mrtva", kazala je Adilović.

U razgovoru za Klix.ba Lamija se prisjetila nimalo lijepog iskustva sa sarajevskim doktorima.

Pored kemoterapija i silnih ispitivanja, Lamija je radila i četrnaest lumbalnih punkcija odnosno vađenja tečnosti iz kičmene moždine kod kojih, ako se u toku uzimanja tečnosti pogodi milimetarski odvojeni živac, pacijent ostaje nepokretan doživotno.

"Na svu sreću nalazi su uvijek bili uredni. Bilo je dosta slučajeva da su doktori koji stažiraju i pripravnici radili lumbalne punkcije pa su često znali nešto pogriješiti zbog čega je bilo potrebno raditi ponovo iako je to jako bolan proces", rekla je Adilović.

Zdravlje je najvažnije i bez njega nema ničega

Ova heroina danas na život gleda ozbiljnije od svojih vršnjaka, a razlog za to ima jer je svjesna šta znači imati prliku za život.

"Žao mi je što mi se to desilo, ali na bolest gledam i kao na veliko iskušenje jer očito sam ja bila izabrana da budem tako iskušana. To sve me podstaklo na zrelije razmišljanje i da shvatim da u životu nisu bitne sve te stvari kojim se većina nas zamara. Zdravlje je najvažnije i bez njega nema ničega", rekla je Lamija.

Finalne nalaze na kojim je provjerila da li je potpuno izliječena Lamija je morala raditi u Istanbulu.

"Radila sam PET scan. To je sekenerski pregled cijelog tijela na kojem se uočava svaka promjena u organizmu. Tamo sam otkrila da sam hvala bogu izliječena. Ostali su samo tragovi limfnih čvorova i benigni su. U Istanbul smo morali ići jer ovdje taj aparat nije radio. Na svu sreću danas ljudi imaju mogućnost da rade PET scan i u Sarajevu", kazala je Adilović.

Lamija Adilović ove godine kreće u treći razred srednje škole. Učenica je Gimnazije Obala Sarajevo i to pedagoško-psihološkog smjera.

Svim doktorima hematološkog odjeljenja koji se trude da izliječe sve oboljele i medicinskim sestrama koje su uvijek bile pune razumijevanja Lamija Adilović od sveg srca ovim putem se zahvalila.