Hronologija unutrašnjih procjepa u SDA: Od ambicija Sebije Izetbegović do famoznog kongresa
Vrh SDA predvođen Bakirom Izetbegovićem još prije tri godine je na prve veće probleme oličene u nezadovoljstvu i napuštanju stranke Elmedina Konakovića, Mirsada Kukića, Senada Šepića, Sadika Ahmetovića, Salke Sokolovića i drugih sve obrazlagao govoreći da se radi o tzv. čišćenju stranke. Na taj način najodaniji saradnici i kompletno članstvo trebali su biti umireni da se radi o sporadičnim slučajevima, pojedincima kojima je postalo tijesno i koji nisu mogli pratiti tempo SDA.
Ipak, to tzv. čišćenje je vremenom uzimalo maha pa je vrh stranke zanemario da se od "pretjeranog čišćenja može izgubiti imunitet", žargonski rečeno.
Sebija Izetbegović vs Denis Zvizdić
Paralelno sa sporadičnim osipanjem u SDA su vođeni neki novi procesi i javljale su se neke nove ambicije. Shodno tome što se sve više medijski eksponirala kao direktorica KCUS-a Sebija Izetbegović je počela pokazivati i ambicije za političkim angažmanom. Prvo se zakotrljao spin o toj opciji, potom su pojedine općinske organizcije počele javno prozivati gospođu Izetbegović u kontekstu njenog političkog angažmana pa se došlo do faze ozbiljnog razmišljanja o njenoj kandidaturi za Predsjedništvo BiH.
U toj fazi se već javljaju prve naznake problema. Denis Zvizdić je bio projektiran kao jedina logična zamjena u Predsjedništvu nakon Bakira Izetbegovića. Ipak, iako je Zvizdić dobio uvjerljivo najviše nominacija od općinskih organizacija, on nije direktno nominiran. Sebija Izetbegović je do posljednjeg momenta ostala u igri. Tu je vrh SDA načinio prvu grešku jer se Zvizdić sam povukao iz utrke pod izgovorom da su prekršene interne procedure za nominaciju, s obzirom na to da je on očekivao direktan izbor. Javna je tajna da nije želio ući u direktan okršaj sa suprugom predsjednika SDA.
Informacije iz SDA govore da su mnogi savjetovali Izetbegoviću da nije mudro da njegova supruga ulazi u te procese, ali je on do posljednjeg momenta oklijevao, da bi se u konačnici povukla i Sebija Izetbegović.
Određeni izvori iz SDA tvrde da je Izetbegović ipak prelomio i pomirio se s tim da ne bi bilo mudro da u visokoj politici djeluju i on i njegova supruga. Ipak on je savjetovao da se Sebija fokusira na niži nivo, odnosno kantonalni odbor SDA. Izetbegoviću je tako preostalo da pripremi teren za novi mandat na čelu stranke, a za siguran posao bilo je potrebno promijeniti statut SDA.
Nikada se u historiji SDA nije dogodilo da ne postoje bar dva kandidata za predsjednika stranke. Sve do 2019. kada je jedini kandidat u raščišćenom putu ostao Bakir Izetbegović. Ranije su na najvišim organima stranke izvršene izmjene statuta, koje za javnost nisu bile interesantne, ali su suštinski pravile razliku. Umjesto dotadašnje prakse da se po objavi kongresa provedu izbori na nižim nivoima, od mjesnih zajednica, preko općina i kantona, pa da izbor predsjednika na kongresu dobije suštinsku demokratsku formu gdje novoizabrani predsjednik snagu crpi "odozdo" iz članstva, proces je obrnut.
Prvo je Izetbegović reizabran za predsjednika i to aklamacijom, bez protukandidata, a potom je obznanjeno da će se provoditi izbori na nižim nivoima. U tom scenariju predsjednik oko sebe postavlja i reda svoju strukturu odanih kadrova. Jer ko će se u nekom općinskom odboru suprotstaviti naredbama novoizabranog predsjednika stranke.
Uz takav razvoj događaja unutar same stranke tinjalo je nezadovoljstvo određenih kadrova, što će se naknadno manifestirati, a najprije u potezima Aljoše Čampare pa sada i Denisa Zvizdića, ali i Semira Efendića.
Paralelno je trebalo osigurati čistu situaciju u kantonu za Sebiju Izetbegović. U kantonalnom odboru je trebalo postaviti ljude na koje bi Sebija trebala imati nedvosmislen utjecaj kako bi se u toj organizaciji postavile stvari po planu. Ipak, problem se javlja neskrivenom ambicijom Semira Efendića da shodno dobrim rezultatima u Novom Gradu i značaju te općinske organizcije za SDA preuzme kantonalni odbor. U tom scenariju postaje upitno koliko bi angažman i djelovanje Sebije Izetbegović imali efekta, pa je osmišljena strategija da se na čelo KO dovede neko ko će bez pogovora slušati Izetbegoviće, a odluka je pala na Fikreta Prevljaka.
U tom procesu se dešava afera "Asim", što je pored svih ranijih unutrašnjih nezadovoljstava i afere "Respiratori" u velikoj mjeri uzdrmalo SDA i nesumnjivo trasiralo nezadovoljstvo velikog broja birača, što se pokazalo i na posljednjim izborima.
