Hrvatska dala 350.000 eura za groblje kod Mostara: Križevi za "žrtve iz Drugog svjetskog rata i nakon njega"
U saopćenju Hrvatskog narodnog sabora se navodi da je Dragan Čović prisustvovao potpisivanju ugovora, a da je "Vlada Republike Hrvatske prepoznala je važnost ovoga projekta i proglasila Memorijalni centar 'Groblje mira' projektom od strateškog značaja za Hrvate izvan Republike Hrvatske".
Vlada Hrvatske je na sjednici 25. jula donijela odluku o dodjeli finansijske podrške u iznosu od 350.000 eura za nastavak gradnje ovog spomen-područja.
"Ovaj memorijalni centar zamišljen je kao hrvatsko nacionalno i međunarodno spomen- područje, posvećeno žrtvama iz Drugog svjetskog rata. Na lokaciji Bile, između Širokog Brijega i Mostara, podignut će se 50.000 križeva s imenima i prezimenima poginulih vojnika i civila. Kamen temeljac za Groblje mira postavljen je 2013. godine, a kapelica je završena 2016. godine. Svake godine se u kapelici održava misa na dan zaštitnika kapelice, sv. Josipa Radnika, dok se središnja misna svečanost održava u augustu povodom Evropskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima", navodi se u obavijesti HNS-a.
Ovo "Groblje mira" je već ranije privuklo pažnju i kritike zbog sumnji da se iza svega krije zapravo čuvanje sjećanja na zločinačku tvorevinu Nezavisnu Državu Hrvatsku, sakriveno pod krinkom sjećanja na "žrtve totalitarnih režima".
"Groblje mira zapravo je groblje uglavnom vojnicima koji su poraženi u Drugom svjetskom ratu, koji su bili na strani fašizma i sad to proglasiti grobljem mira je pljuvanje u lice svim poštenim građanima ove države, ove regije, a umiveni su u evropsku tradiciju, kulturu i evropsku priču", komentarisao je 2017. godine Sead Đulić predsjednik Udruženja antifašista i boraca NOR-a Mostar.
Komentar o ovome "Groblju mira" je napisao i fra Drago Bojić koji ga je komentarisao u kolumni za Ramski vjesnik nazvanoj "Groblje hrvatskih nemira".
"Šutnja o vlastitim ideološkim zastranjenjima i zločinima praćena histeričnom autoviktimologijom bosansko-hercegovačke Hrvate svela je na samosažaljivo i tragično nacionalno biće. Prema toj logici smisao 'Groblja mira' na Bilima sastoji se u tome da u sebi objedini sve lokalitete nekadašnjih stratišta i stradanja kako bi hrvatski političari i njihovi crkveni partneri na jednom mjestu mogli utaživati svoje nacionalne i duhovne pohote. Zahvaljujući tom grobljanskom projektu, suprotno od onoga što očekuju njegovi ideološki tvorci, u zaborav će pasti stvarni ljudi i stvarna mjesta njihova stradanja. Istodobno, to će groblje služiti za glorifikaciju kolektivnog patništva i onemogućiti suočavanje s vlastitim ideološkim zastranjenjima", napisao je Bojić.
Bojić je "Groblje mira" opisao kao politički projekt " koji služi nacionalnim i crkvenim vođama da nadražuju hrvatsko kolektivno biće, manipuliraju žrtvama hrvatskog naroda i eksploatiraju ljudsku patnju. To groblje je posve suprotno od onoga što mu ime govori: niti je pravo groblje, niti donosi mir".
Iako se vješto izbjegava spomenuti na vojnike kojeg režima se čuva sjećanje na stranici se može jasno vidjeti da se sjećanje ne čuva na pripadnike jedine antifašističke vojske u Jugoslaviji u Drugom svjetskom ratu.
"Zastanete li pred poljem križeva žrtava Posavine, koja je crvenim hordama najdulje pružala otpor, shvatite koliko se zlo na nju sručilo… Na bilo koju stranu da se okrenete pogledate stotine redova brojnih župa, vidjet ćete starice kako kleče jer prvi put imaju mjesto gdje mogu zapaliti svijeću svome ocu, bratu, suprugu,… Zanijemite i srodite se sa svetom tišinom osjećajući bilo koje tuče snagom pokoljenja", stoji u jednom opisu na zvaničnoj stranici Groblja mira.
"Crvene horde" su antifašistički borci koji su oslobodili Jugoslaviju od fašizma i najvećeg zla u 20. stoljeću, ali zvaničnoj stranici očito ne smeta takvo nazivanje.
Istina, svaka civilna žrtva je sveta i svaka nevina duša zaslužuje da se oplakuje, ali čitav kontekst ukazuje na to da se radi o laganom izjednačavanju onih koji su poraženi u Drugom svjetskom ratu i onih koji su pobijedili. Malo ko bi se usudio da otvoreno normalizuje NDH, ali kroz sjećanja na civilne žrtve i pokušaj izjednačavanja zločina različite magnitude se postiže cilj slanja poruke da niko nije "apsolutno čist", pa su onda i fašisti i antifašisti isto, što naravno nikada neće biti istina.
