I dok dobiva kritike da je ispunio ciljeve Zagreba, Schmidt danima uvjerava da je imao druge ciljeve
Dvadeset godina nastojanja OHR-a da napravi pravedniji balans političke moći unutar Federacije BiH, manjinskih i većinskih etničkih zajednica, odnosno konstitutivnih naroda, to jeste svih građana entiteta, visoki predstavnik Christian Schmidt je prosuo u jednoj noći vjerovatno i pod direktnim utjecajem Sjedinjenih Američkih Država, uz priznanje svih dobrih detalja nametnute odluke.
Dominacija nacionalnih stranaka
Odluka je prethodnu dominaciju nacionalnih stranaka u Parlamentu Federacije BiH zacementirala za nekoliko izbornih ciklusa, jer je procenat potrebnih delegata za izbor predsjednika i potpredsjednika FBiH iz svakog etničkog kluba u Domu naroda FBiH vratila, skoro pa jednako odredbama Washingtonskog sporazumom iz 1994. godine, na približno 50 posto.
Sada će unutar svakog kluba biti potrebna podrška 11 od 23 delegata za izbor predsjednika i potpredsjednika FBiH, dok je u izvornom sporazumu taj broj iznosio 15 od 30 delegata koliko je svaki etnički klub imao delegata (nije bilo srpskog kluba). Do prije tri dana bila je dovoljna trećina delegata za spomenuti izbor (6 od 17), a što je također bila izmjena koju je uveo OHR 2002. godine.
Da je i dalje ostala trećina na trenutni broj delegata od 23, osam bi bilo potrebno za kandidovanje predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH u svakom etničkom klubu što bi svakako bio nedostižan broj za stranke u Sarajevu.
Povećanje broja delegata sa 17 na 23 unutar svakog etničkog kluba Doma naroda FBiH nije toliko sporno koliko povećanje broja potrebnih delegata za izbor predsjednika i potpredsjednika FBiH jer obesmišljava političko djelovanje kroz nenacionalne stranke, koje ne mogu samostalno u ovako skrojenom društvu i duboko podijeljenom ostvariti kontrolu ni jednog od etničkih klubova u Domu naroda.
U praksi bolje je imati kontrolu 11 delegata unutar jednog kluba, nego imati tri-četiri puta više delagata iz različitih klubova u Domu naroda (naprimjer po 9 iz svakog kluba) jer vam to ne garantuje da ćete biti dio vlasti.
Schmidt se nije želio "kockati"
Ipak, bez obzira na spomenute odredbe, Schmidtova odluka nije potvrdila shvatanje da su delegati u Domu naroda predstavnici naroda, a što bi prethodnim prijedlogom iz jula o uvođenju cenzusa od 3 posto bilo definitivno potvrđeno. Zapravo ona je daleko od obrazloženja Ustavnog suda BiH u slučaju "Ljubić" da delegati predstavljaju narode, a ne kantone. Vjerovatno se Schmidt nije želio kockati s mogućnošću da trenutni saziv Ustavnog suda BiH obori amandmane.
Naprimjer, iz skupštine Kantona Sarajevo u Dom naroda FBiH će po novim odredbama biti delegirano 5 Srba (umjesto prethodnih 3), a u ovom kantonu živi po popisu iz 2013. godine 3,2 posto Srba. Kolika je mogućnost da Srbi većinski izaberu skupštinske zastupnike Srbe u Kantonu Sarajevo? U praksi to nije moguće. Time je potvrđeno da se ni visoki predstavnik nije želio igrati sa odredbama Washingtonskog sporazuma i prvog Ustava Federacije BiH koji ne prepoznaju "legitimno predstavljanje".
Možda nesvjestan težine odluke, u što sumnjamo, ili u želji da sam sebe uvjeri u ispravnost postupka Schmidt danima dezavuiše javnost da je odblokirao političke procese u Federaciji BiH i državi.
Koliko je to zaista tačno građani će se uvjeriti prvi put kad HDZ odluči isporučiti novi politički zahtjev strankama sa sjedištem u Sarajevu, da li u smislu većeg broja ministarstava u Vladi Federacije BiH, izmjene poslovnika Vlade Federacije BiH kojom će tražiti promjenu načina odlučivanja ili nečim drugim, nevažno je.
Mehanizmi imenovanja Vlade, sudija Ustavnog suda BiH i odlučivanja u oba doma Parlamenta FBiH koje je propisao Ustav FBiH previše su kompleksni da bi ih Schmidt s nekoliko amandmana otkočio.
S druge strane, ko može natjerati predsjednika ili dva potpredsjednika Federacije BiH da potpišu imenovanje Vlade Federacije ako to odbiju uraditi? Predsjednika ili potpredsjednika kojeg bude imenovao HDZ sigurno ne, jer autoritet međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini postoji još samo u Sarajevu.
