Igra riječi i pojmova u ogledalu zaoštrene retorike službenog Zagreba prema BiH
Posljednja inicijativa Gordana Grlića Radmana na sastanku ministara vanjskih poslova Evropske unije, kojom je predstavljen neslužbeni diplomatski dokument, "non-paper" o Bosni i Hercegovini, te izlaganje koje je ministar Radman imao u okviru nedavno održane konferencije u Neumu, pokazuju svu, možda neiskrenu dobronamjernost službenog Zagreba prema Bosni i Hercegovini.
U spomenutom dokumentu se poziva, uz mnoštvo floskula, na reformu Izbornog zakona u što hitnijem roku. S tim u vezi često u izjavama ili dokumentima službenog Zagreba vidimo korištenje ispraznih pojmova i sintagmi u kontekstu "pomoći" i dobronamjernosti prema Bosni i Hercegovini, naročito njenom euroatlantskom putu, najčešće u trenucima kada svoje stavove hrvatski zvaničnici iznose u Briselu.
Da bi zaustavio gubitak moći, službeni Zagreb, a i stranačka politika koja ga kreira koriste se potpuno izokrenutim tumačenjem ključnih pojmova koje koriste i nameću u javnom prostoru, kao što su "jednakopravnost", "demokratija", "konstitutivnost", "majorizacija", "evropske vrijednosti", "stabilnost" itd. Međutim, takva praksa, makar do sada, nije dala rezultate kojim bi Hrvatska bila zadovoljna te se retorika pooštrila.
Izborni zakon ide uz sve i svašta
Kada je Radman nedavno kazao da se migrantska kriza može jednostavno riješiti kada se izmijeni Izborni zakon, pokazao je da Hrvatska Bosnu i Hercegovinu drži taocem svoje "dobronamjernosti", a poruke iz Neuma prije nekoliko dana su to samo potvrdile.
Govoreći tom prilikom o dogovoru naroda i građana u BiH, Grlić je kazao da on mora biti utemeljen na "realnosti", u suprotnom je to "kuća od karata", da bi u nastavku izlaganja, pogrešno tumačeći izborni proces u BiH i nazivajući ga izbornim inžinjeringom, otvorio karte i poslao oštru poruku, prvenstveno bosanskom političkom faktoru.
"Isključiti bilo koga, a kamoli jedan konstitutivni narod, iz demokratskog procesa, je pokušaj osuđen na propast uz visoku cijenu", rekao je Radman tom prilikom i to je zapravo bila suština njegove posjete Neumu, osim neiskrene dobronamjernosti, poslati i upozorenje, ako se ne ispune želje Zagreba, račun će biti isporučen.
Stazama Andrije Hebranga
O diplomatskim aktivnostima Hrvatske u smjeru promjene Izbornog zakona i posjeti Milorada Dodika službenom Zagrebu nekadašnji visoki funkcioner Hrvatske Andrija Hebrang je u septembru prošle godine iznio zanimljiv stav, koji donekle objašnjava retoriku ministra Radmana.
"Mislim da moramo ići u sve te spomenute i druge rizike i krenuti korak dalje, jer dosadašnja politika, koliko god bila aktivna s hrvatske strane, nije donijela nikakve rezultate," rekao je tom prilikom Hebrang.
Nije to ništa novo, niti neočekivano, ali govori o tome da Hrvatska nastoji učiniti sve da održi svoj politički utjecaj u Federaciji BiH i Bosni i Hercegovini, dobijen Washingtonskim i Dejtonskim sporazumom, kojem je, u trenutnoj političkoj "realnosti", rok istekao.
U viziji koju projektuje hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini jednakopravnost i demokratija postoje samo u okviru kolektivnog, a ne građanskog, a konstitutivnost zavisno od toga gdje živite, proizvodi različite pravne posljedice. Majorizacija je kad većina preglasa manjinu, ali ne i obrnuto, stabilnost je kad jednu državu pretvorite u koloniju susjednih zemalja, a "evropske vrijednosti" su prazna sintagma kojoj dajete suštinsko značenje zavisno od toga kako vam u određenom momentu odgovara.
