Acta non verba
35

Ili je vlast gluha ili građani previše očekuju: Do sljedećih protesta

Piše: Semir Hambo
Foto: T. S./Klix.ba
Foto: T. S./Klix.ba
Bio je 14. oktobar prošle godine. U brojnim gradovima Bosne i Hercegovine organizirani su protesti protiv nasilja nad ženama. Vlast je pozvana da krene u sistematsko tretiranje femicida kao posebnog krivičnog djela. I na tome je otprilike završilo.
Ti protesti su potaknuti brutalnim ubistvom 32-godišnje Edine Odobašić iz Bihaća, žrtve porodičnog nasilja koju je muž ubio. Vlast je upozorena da je krajnje vrijeme da se sistematski suoči sa femicidom. Pozvana je da uredi cijeli set zakona koji će štititi žene žrtve nasilja.

I tada su se mnogi iz politike oglasili na mrežama i pozvali na sistematsko rješavanje problema. I na tome je sve završilo. Vlast je dakle do danas mogla makar mali dio problema riješiti ili pokrenuti rješavanje, ali nije. Valjda oni koji bi trebali insistirati i istrajavati do konačnog rješenja smatraju da su odgovornost sa sebe saprali statusom na Facebooku. Na femicid, zakone i mjere se brzo zaboravilo, jednostavno su završili u nekim prašnjavim ladicama.

Bio je početak maja ove godine. U Beogradu se dogodio stravičan zločin kada je učenik osnovne škole "Vladislav Ribnikar" počinio višestruko, brutalno ubistvo devet učenika i jednog uposlenika škole.

Nije dugo trebalo da se nadležni u BiH sjete da bi se i oni trebali pozabaviti mladima, vršnjačkim nasiljem, psihološkim stanjem djece i tako dalje. Ekspresno su sazivane sjednice i iznošeni prijedlozi kako zaštititi djecu u školama. Kako tretirati prijetnje, kako, kada i koga slati na razgovor psihijatru. Ipak, tema je vrlo brzo pala u neki drugi ili treći plan, a o sistematičnom pristupu nije bilo govora.

Ipak, ubrzo novi šok. Učenik osnovne škole u Lukavcu ranio je nastavnika. Uslijedilo je novo propitivanje. Red psihologa, red policije, red pravosuđa. Protestvovali su građani, tražili efikasnije institucije, efektniji rad sa djecom koja ispoljavaju vršnjačko nasilje. Ali, u tome je stiglo ljeto, godišnji odmori i još jedna tema je pala u neki manje prioritetan plan.

Bio je kraj maja kada je u centru Sarajeva Armin Berberović automobilom ubio dvije mlade sarajevske doktorice. Vozio je pod dejstvom alkohola i droge, izgubio kontrolu i ubio dvije osobe.

Uslijedili su novi protesti, novi zahtjevi građana da se osobe sklone brzoj vožnji sankcionišu, da im se trajno oduzimaju vozila, da policija i tužilaštvo efikasnije rade na suzbijanju tzv. noćnih trka, da se kazne pooštre. I na tome otprilike sve završi. Vlast se uznervozi, zakažu se hitne sjednice, raspravlja se o generalijama, ali ništa od ispunjavanja konkretnih zahtjeva.

Bio je početak augusta kada je objavljena informacija i fotografija djevojke u Jablanici koju je teško pretukao vlasnik hotela, jer je došla da traži svoju platu. Nakon prvobitnog šoka uslijedili su pozivi za bojkot hotela, a organizirani su i protesti. Još jedni protesti na kojima se tražio sistem. Na kojima su građani tražili da institucije budi efikasne i da štite građane. Na tome je sve ostalo.

Još smo u istom mjesecu, a svjedočili smo užasnom zločinu u Gradačcu gdje je ubica Nermin Sulejmanović usmrtio svoju bivšu partnericu i još dvoje ljudi. Ubio je Nizamu Hećimović s kojom je imao dijete. Nizama ga je prijavljivala policiji zbog nasilja.

I ponovo protesti i ponovo zahtjevi da zakon prepozna femicid kao posebno krivično djelo. I ponovo zahtjevi da institucije rade efikasno, da se poboljšaju zakoni, da policija i pravosuđe budu efikasniji. Ali ovaj put, barem u Sarajevu na tim protestima i političari. Dosta onih koji mogu direktno utjecati i pokrenuti rješavanje nekih pitanja.

U manje od godinu dana zatvoren je krug zahtjeva. U 10 mjeseci građani dva puta od nadležnih traže aktivan rad na pitanjima femicida, veće sigurnosti žena, djece, radnika i svih građana. Ili je vlast gluha, ili građani previše očekuju.