Ili je vlast gluha ili građani previše očekuju: Do sljedećih protesta
I tada su se mnogi iz politike oglasili na mrežama i pozvali na sistematsko rješavanje problema. I na tome je sve završilo. Vlast je dakle do danas mogla makar mali dio problema riješiti ili pokrenuti rješavanje, ali nije. Valjda oni koji bi trebali insistirati i istrajavati do konačnog rješenja smatraju da su odgovornost sa sebe saprali statusom na Facebooku. Na femicid, zakone i mjere se brzo zaboravilo, jednostavno su završili u nekim prašnjavim ladicama.
Bio je početak maja ove godine. U Beogradu se dogodio stravičan zločin kada je učenik osnovne škole "Vladislav Ribnikar" počinio višestruko, brutalno ubistvo devet učenika i jednog uposlenika škole.
Nije dugo trebalo da se nadležni u BiH sjete da bi se i oni trebali pozabaviti mladima, vršnjačkim nasiljem, psihološkim stanjem djece i tako dalje. Ekspresno su sazivane sjednice i iznošeni prijedlozi kako zaštititi djecu u školama. Kako tretirati prijetnje, kako, kada i koga slati na razgovor psihijatru. Ipak, tema je vrlo brzo pala u neki drugi ili treći plan, a o sistematičnom pristupu nije bilo govora.
Ipak, ubrzo novi šok. Učenik osnovne škole u Lukavcu ranio je nastavnika. Uslijedilo je novo propitivanje. Red psihologa, red policije, red pravosuđa. Protestvovali su građani, tražili efikasnije institucije, efektniji rad sa djecom koja ispoljavaju vršnjačko nasilje. Ali, u tome je stiglo ljeto, godišnji odmori i još jedna tema je pala u neki manje prioritetan plan.
Bio je kraj maja kada je u centru Sarajeva Armin Berberović automobilom ubio dvije mlade sarajevske doktorice. Vozio je pod dejstvom alkohola i droge, izgubio kontrolu i ubio dvije osobe.
Uslijedili su novi protesti, novi zahtjevi građana da se osobe sklone brzoj vožnji sankcionišu, da im se trajno oduzimaju vozila, da policija i tužilaštvo efikasnije rade na suzbijanju tzv. noćnih trka, da se kazne pooštre. I na tome otprilike sve završi. Vlast se uznervozi, zakažu se hitne sjednice, raspravlja se o generalijama, ali ništa od ispunjavanja konkretnih zahtjeva.
Bio je početak augusta kada je objavljena informacija i fotografija djevojke u Jablanici koju je teško pretukao vlasnik hotela, jer je došla da traži svoju platu. Nakon prvobitnog šoka uslijedili su pozivi za bojkot hotela, a organizirani su i protesti. Još jedni protesti na kojima se tražio sistem. Na kojima su građani tražili da institucije budi efikasne i da štite građane. Na tome je sve ostalo.
Još smo u istom mjesecu, a svjedočili smo užasnom zločinu u Gradačcu gdje je ubica Nermin Sulejmanović usmrtio svoju bivšu partnericu i još dvoje ljudi. Ubio je Nizamu Hećimović s kojom je imao dijete. Nizama ga je prijavljivala policiji zbog nasilja.
I ponovo protesti i ponovo zahtjevi da zakon prepozna femicid kao posebno krivično djelo. I ponovo zahtjevi da institucije rade efikasno, da se poboljšaju zakoni, da policija i pravosuđe budu efikasniji. Ali ovaj put, barem u Sarajevu na tim protestima i političari. Dosta onih koji mogu direktno utjecati i pokrenuti rješavanje nekih pitanja.
U manje od godinu dana zatvoren je krug zahtjeva. U 10 mjeseci građani dva puta od nadležnih traže aktivan rad na pitanjima femicida, veće sigurnosti žena, djece, radnika i svih građana. Ili je vlast gluha, ili građani previše očekuju.
