Inkluzivno obrazovanje djece i mladih s invaliditetom u BiH zahtijeva veću posvećenost vlasti
Cilj je potpuno i jednako uživanje ljudskih prava i učešća u društvu osoba s invaliditetom. Ovaj cilj je postavio Svjetski program akcije u vezi s osobama s invaliditetom, a usvojila ga je Generalna skupština Ujedinjenih Nacija 1982. godine.
Ovaj dan je povod da se skrene pažnja na probleme s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju, a to su prije svega siromaštvo, visoka stopa nezaposlenosti i isključenost iz društva.
Neodgovarajuća podrška sistema i predrasude
Upravo ovo su teme o kojima smo razgovarali sa Sevdijom Kujović, članicom Odbora za inkluzivno obrazovanje Koordinacionog odbora udruženja osoba s invaliditetom Kantona Sarajevo i Igorom Ledićem, članom Odbora za inkluzivno obrazovanje Koalicije organizacija osoba s invaliditetom HNK "Zajedno smo jači".
"Inkluzivno obrazovanje djece i mladih s invaliditetom u Bosni i Hercegovini još uvijek nema sve potrebne uvjete te stoga, nažalost, još ne možemo reći da je kvalitetno. Razloga za ovo stanje je mnogo, nedovoljna i neodgovarajuća podrška sistema, predrasude i još mnogo toga", govori Kujović.
Veoma je važno, smatra, na današnji dan podsjetiti Bosnu i Hercegovinu da je dužna ispuniti obaveze preuzete ratificiranjem UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.
"To znači da mora hitno poduzeti konkretne aktivnosti kao što su usklađivanje zakona i drugih propisa u oblasti obrazovanja sa Članom 24 UN Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, izdvajanje neophodnih finansijskih sredstava, osiguranje pristupačnosti obrazovnih ustanova i obrazovnih sadržaja", poručuje Kujović.
Poruka koju danas prenosi jeste da moramo poštovati osnovno ljudsko pravo djece i mladih s invaliditetom na kvalitetno inkluzivno obrazovanje.
"Kvalitetno inkluzivno obrazovanje će djecu i mlade s invaliditetom najbolje pripremiti za samostalnu i produktivnu sutrašnjicu i omogućiti veću uključenost u društvo. Pored obrazovne vlasti i obrazovnih institucija, svaki pojedinac također može učiniti život osoba s invaliditetom kvalitetnijim. Dovoljno je bolje razumijeti i uvažiti njihove potrebe, biti im prijatelji i podrška", naglašava Kujović.
Da je veoma važno skrenuti pažnju javnosti na prava osoba s invaliditetom, kao i podsjetiti institucije vlasti o obavezama koje su preuzele ratificiranjem UN konvencije i koje su dužne ispuniti, smatra i Ledić.
"To znači da osobama s invaliditetom ne smiju sprečavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u svim sferama života na ravnopravnoj osnovi s drugima. Ovogodišnja tema obilježavanja Međunarodnog dana osoba s invaliditetom jeste izgraditi bolji odnos. I ove godine naglasak je da jačamo inkluziju u svim oblastima društva", kaže Ledić.
Kada je riječ o preprekama s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom, mnogo ih je, nažalost, dodaje Ledić.
"Pristupačnost, neodgovarajuća zdravstvena skrb (nedovoljan broj terapija kod logopeda, defektologa, radnog terapeuta), diskriminacija u obrazovanju (nekvalitetno i neprilagođeno obrazovanje), o zapošljavanju da i ne govorim (osim ako udruženje osnuje svoje socijalno poduzeće) samo su neki od problema s kojima se suočavaju osobe s invaliditetom u BiH", ističe Ledić.
Kada je riječ o članu 24. (obrazovanje) Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, priznaje da je stanje u obrazovanju u Hercegovačko-neretvanskom kantonu alarmantno.
Prepušteni sami sebi
"Učenici nemaju individualne prilagođene programe, nemaju stručnu pomoć (defektologa, psihologa, logopeda), nastavnici nemaju potrebno znanje za rad i prepušteni su sami sebi, škole ne provode razumnu prilagodbu ni u slučajevima kad se prepoznaju potrebe učenika s invaliditetom. Ovo je samo mali dio onoga što djeca i mladi s invaliditetom doživljavaju u obrazovanju", nerado ističe Ledić.
Zato je važno jačati javnu svijest naših građana o pravu i značaju kvalitetnog inkluzivnog obrazovanja. Oni će postati ravnopravni i samostalni samo uz sistemsku podršku društva i institucija obrazovanja.
Kao roditelj učenika s invaliditetom i kao član odbora, poručuje da se zalaže za kvalitetno inkluzivno obrazovanje jer smatra da inkluzija nema alternativu.
"Uključio sam se u kampanju 'Probudi se' kojom tražimo uspostavljanje funkcionalnog sistema obrazovanja čije će se stanje i uspjeh implementacije mjeriti i pratiti pomoću indikatora koji su obrazovnim vlastima u BiH već na raspolaganju", govori Ledić.
Iako, dodaje, postoji senzibilitet kod većeg broja građana, problemi su ipak i dalje prisutni.
"U Mostaru i našem kantonu dokumenti ne poznaju praksu. Naš kanton je 2005. godine donio zakonski akt - Pravilnik o odgoju i obrazovanju djece s posebnim obrazovnim potrebama u osnovnim i srednjim školama, čak i prije ratifikacije UN konvencije 2010. godine, koji se već dugi niz godina ne provodi. Žalosti činjenica da ministarstvo obrazovanja nema dijalog s većinom udruženja osoba s invaliditetom", ističe.
Stoga je njegova poruka nadležnim vlastima da se počnu provoditi inkluzivni procesi u svim sferama društva, ispunjavati obaveze preuzete ratificiranjem Konvencije o pravima djeteta i Konvencije o pravima osoba s invaliditetom.
