U međuvremenu je Inzko reagirao u procesu političkih turbulencija u Tuzli, a jučer i u Mostaru, čime je naročito izazvao veliku pažnju zbog instrukcije da se prvi krug glasanja za izbor gradonačelnika ponovi.
No, iako nema sumnje da su njegovi potezi ispravni, oni ujedno pokazuju da BiH nije spremna za briselsku, već ostaje trajno zakovana za dejtonsku fazu svog postojanja.
Drugim riječima, domaće vlasti očito nisu spremne samostalno voditi državu uz poštovanje svih zakonskih i moralnih normi, već je potebna "palica" koja će uvesti red svaki put kada one "zastrane", uđu u ilegalu ili zapnu u političkoj pat poziciji.
Buđenje Valentina Inzka
Inzko se, očito, probudio iz zimskog sna i konačno počeo djelovati, odnosno agresivnije nastupati prema kršenjima zakona i osnovnih moralnih, civilizacijskih normi.
Njegov prvi potez nakon buđenja bio je da uslovi lidera SNSD-a Milorada Dodika da skine ploču s imenom ratnog zločinca Radovana Karadžića sa studentskog doma na Palama. Dodik je to i učinio, doduše ne lično.
Kao znak pojačanog angažmana OHR-a potom je došla reakcija na krizu vlasti u Tuzlanskom kantonu. Početkom ove godine Inzko je poslao pismo vlastima u TK i dao "mišljenje" koje je pomoglo da se kriza riješi i formira legalna vlast.
S obzirom na uspjeh inicijative s pločom Radovana Karadžića, Inzko je otišao korak dalje pa je od Narodne skupštine RS-a zatražio da poništi sva priznanja dodijeljena osuđenim ratnim zločincima.
Zasad bez bonskih ovlasti
Zanimljivo je da je Inzko NSRS-u dao rok od tri mjeseca da to učini, ali nije rekao šta će se desiti ako njegov zahtjev ne bude ispunjen. Ovo pokazuje da je riječ o psihološkoj igri, praktično ruskom ruletu za Dodika i njegov najuži krug.
Najnovija Inzkova reakcija je ona u vezi s prvim krugom izbora gradonačelnika u Mostaru. I u ovom slučaju OHR je uputio tek preporuku, ali je ona shvaćena veoma ozbiljno.
Kao i u slučaju NSRS-a, ni mostarski vijećnici (iz SDA i HDZ-a) ne znaju šta će se desiti ako ne ispune Inzkov zahtjev.
Treba posebno naglasiti da Inzko, iako je očito ušao u novu fazu svog djelovanja, ni u jednom od svojih poteza nije upotrijebio takozvane bonske ovlasti koje mu omogućavaju da nameće rješenja. Zadržao se na preporukama i zahtjevima, ali s neskrivenom dozom prijetnje onima koji se odluče da im se ne povinuju.
BiH sve dalje od Evrope
Dejtonska faza, iz koje smo se nastojali otrgnuti, podrazumijeva državu koja je izašla iz rata, ali je još nespremna da samostalno djeluje, a njeni lideri ne mogu postići kompromis o ključnim pitanjima. Zemljom se upravlja izvana, a samim tim se pokazuje da ona ne može značajnije napredovati na euroatlantskom putu.
Briselska faza, pak, znači da je država prevazišla fazu za stranog nadzora i stekla puni integritet, odluke se donose u njenim institucijama, a ključni domaći igrači, uz pritisak javnosti, mogu riješiti bilo koju pravnu ili političku krizu.
Kompletni napori međunarodne zajednice u posljednjih 15-ak godina bili su usmjereni upravo na prelazak iz dejtonske u briselsku fazu, nazvanu tako jer ona omogućava punu integraciju u EU i NATO.
Dakle, što više visoki predstavnik djeluje, to je kratkoročno bolje po BiH, jer su njegove odluke sasvim sigurno u interesu ove države i njenih građana. No, to ujedno BiH vraća unatrag kada je riječ o putu države ka punom integritetu, evropskim i NATO integracijama.
BiH uz pomoć visokog predstavnika može dobiti nekoliko bitki, ali "rat" može dobiti samo vlastitim angažmanom i unutrašnjim dogovorom.
