U toj odluci im je prije svega pomogla susretljivost ovdašnjih ljudi, koju, kažu, na svom dugom putu nigdje osim u BiH nisu osjetili.
Mojed Saei i njegova žena Mahtab uče bosanski jezik, i njihova privremena kuhinja pretvorena je u malu učionicu, gdje se uz svakodnevnu brigu o djetetu uče nove bosanske riječi.
Odlučili su da svoj novi život počnu u Sarajevu. Iz Irana, gdje su rođeni putovali su 15 mjeseci, i preko Turske, Albanije, Srbije i Crne Gore stigli su u BiH prošle godine u martu.
Mojed priča da su ušli u BIH blizu Trebinja. Kako je njegova supruga bila bolesna predložio je da odmore jednu sedmicu i nakon toga napuste Bosnu.
"U početku, tu prvu noć proveli smo u državnom kampu Delijaš. Situacija tamo je bila jako loša, tako da smo nakon jedne noći provedene tamo izašli napolje i došli u Sarajevo. Našao sam ovdje ljude koji su nam pomogli da nađemo smještaj u Sarajevu, bili su to predstavnici grupe Are You Syrious i novinari iz Zagreba. Moja odluka je bila da napustimo Bosnu, jer sam znao kakva je situacija na Balkanu, bio sam u Srbiji, bio sam u Crnoj Gori, i znao sam da je i u BiH isto. Moja odluka je bila da pređemo granicu sa Hrvatskom i odemo u neku od zemalja EU. Ali u to vrijeme bilo je jako hladno, pa smo odlučili da ostanemo još malo ovdje. U tom periodu ja sam vidio svoju viziju da ostanem ovdje u BIH“, kaže Mojed.
Ovo dvoje mladih ljudi dug i iscrpljujući put do BiH prošli su sa tada malom bebom. Danas dvogodišnji Mahjar, prije samo godinu morao je da spava po šumama i kampovima u nekoliko evropskih država.
"Uvijek imate strah. Putujete kroz šumu, hladno je. Putovali smo prošle zime, bilo je jako hladno, moj sin je još uvijek bio mala beba. Bilo nam je teško da putujemo s bebom manjom od godinu dana. Uvijek smo se bojali za njega. Plašili smo se mraka u šumi, policije jer znamo da nas neće pustiti da pređemo granicu. To je za nas bilo teško“, ispričao je Moajed.
Njegova supruga Mahtab kaže da je bilo jako teško s bebom jer je uvijek je plakao.
"Jako sam se bojala. Jednom smo bili u jednom prihvatnom centru, moj sin je jako plakao jer nismo mogli izaći vani. Bio je problem i sa hranom jer on ima alergije na neku hranu. Bilo je jako teško“.
Moajed, Mahtab i mali Mahjar danas su pronašli mir nekoliko kilometara od centra Sarajeva gdje imaju pomoć od nevladinih organizacija, ali i od dobrih ljudi.
Pričaju kako im organizacija Pomozi. ba donosi hranu, a jedna crkva im je obezbijedila stan u kojem mogu da žive.
Moajad čeka da ga pozovu na razgovor, kako bi dobio papire koji bi mu omogućili da nađe neki posao. Govori tri jezika i lako bi mogao naći posao kojim bi izdržavao svoju malu porodicu. Ne boji se, kaže, razgovora koji predstoji, a o ljudima u BiH ima samo riječi hvale.
"Ljudi u BiH su jedni od najboljih na svijetu. U Bosni smo imali najbolju situaciju, mnogo bolju nego u zemljama u kojima smo ranije bili. Ljudi su ovdje vrlo ljubazni, predusretljivi, gostoprimljivi. To je lijepo".
