Ni 24 godine nakon dešavanja u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu nema saglasnosti o karakteru napada na vojnike JNA, koji su 03. maja 1992. godine napuštali kasarnu na Bistriku. Iako je Međunarodni sud u Haagu iznio mišljenje kazavši da su vojnici JNA bili legitimni vojni cilj, predstavnici srpskih boračkih udruženja insistiraju na tvrdnji da je u Dobrovoljačkoj počinjen ratni zločin.
Kratka retrospektiva glasi da su 02. i 03. maj 1992. godine bili jedni od ključnih trenutaka u odbrani Sarajeva. Prvo su vojnici JNA 02. maja uz pomoć određenih paravojnih formacija pokušali zauzeti ključne tačke u gradu, a to su Predsjedništvo BiH i Skupština grada. Tada su se građani Sarajeva sami organizovali sa improviziranim i oskudnim naoružanjem stali u odbranu grada i države.
Paralelno s tim, na sarajevskom aerodromu i u Lukavici odvijala se prava drama. Predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović je zarobljen po povratku sa propalih pregovora u Lisabonu. Vojnici JNA odveli su sa aerodroma u kasarnu u Lukavici Izetbegovića, njegovu kćerku, Zlatka Lagumdžiju, koji je bio dio delegacije i ličnu pratnju Izetbegovića Nurudina Imamovića.
Uslijedili su pregovori i rasprave predstavnika bh. vlasti sa generalom JNA Milutinom Kukanjcem o statusu Izetbegovića i njegovom oslobađanju. Dogovoreno je da 03. maja predsjednik Predsjedništva bude razmijenjen u Dobrovoljačkoj ulici, a da se vojnici JNA istovremeno povuku iz kasarne na Bistriku.
Operacija povlačenja vojnika je započeta, ali nije ispoštovan dogovor da vojnici ne smiju biti naoružani, što je izazvalo revolt kod pripadnika Teritorijalne odbrane, nakon čega je došlo do upotrebe vatrenog oružja. Iako su postojale razne manipulacije o broju stradalih vojnika u Dobrovoljačkoj ulici, ustanovljeno je, a to je svojevremeno potvrdio i general Kukanjac da je poginulo šest vojnika.
"U toj Dobrovoljačkoj ulici oni su napali jedno sanitetsko vozilo i poginuo je jedan vojnik, Tomović Zdravko iz Han Pijeska. Tri pukovnika i to Sokić Miro, Radulović dr. Budimir i Mihailović Boško. Jedan potpukovnik, Jovanović Boško i jedna žena, muslimanka Šuko Nurmela... Znači", tvrdio je Kukanjac, "šest osoba je stradalo od 261." Na pitanje, ako je tako, čemu i dalje manipulacije i laži, general Kukanjac je kazao.
"Valjda su ovi u Beogradu izgubili strpljenje što nismo više stradali, pa su prosipane te laži o Dobrovoljačkoj, što je nešto najsramnije što se moglo čuti", izjavio je Kukanjac.
Danas pored delegacije i Republike Srpske, koja svake godine položi cvijeće na mjestu stradanja vojnika, počast braniocima grada Sarajeva odaje i Udruženje "Zelene beretke".
Za slučaj u Dobrovoljačkoj ulici Tužilaštvo je vodilo istragu protiv Ejupa Ganića, generala Jovana Divjaka i još nekih osoba, ali je ustanovljeno da nisu sadržana obilježja krivičnog djela u njihovom postupanju. Na takvu odluku Tužilaštva uslijedile su brojne osude iz Republike Srpske.
I tako iz godine u godinu. Oko dešavanja u Dobrovoljačkoj nema saglasnosti, dok pozadinu dešavanja svako tumači na svoj način. Dok se svi pozivaju na istinu, u oči istini rijetko ko pogleda.
