Ovo je jedan od zaključaka do kojih je došao Srđan Puhalo, psiholog u studiji "Socijalna percepcija i etnička pripadnost kod srednjoškolaca u BiH", koja na empirijski način nastoji utvrditi u kojoj mjeri poznavanje etničke pripadnosti neke osobe utječe na opažanje njene ljepote, kao i povezanost te percepcije s pojedinim psihosocijalnim faktorima.
Stiče se utisak da u Bosni i Hercegovini socijalna percepcija, danas, funkcioniše na dva odvojena nivoa.
Na kolektivnom nivou je prisutno stereotipno opisivanje sopstvene i drugih etničkih grupa i suzdržanost prema uspostavljanju bliskih odnosa između etničkih grupa, što je već desetak godina nalaz koji nikoga ne iznenađuje.
"Razlog za takve rezultate treba tražiti u nacionalizmu i državnom uređenju Bosne i Hercegovine koje se bazira na pravima i obavezama kolektiviteta, tj. tri konstitutivna naroda, a ne pojedinaca", istakao je Puhalo na press konferenciji u Banjoj Luci predstavljajući rezultate ovog istraživanja koje je obavljeno na uzorku od 342 učenika trećih razreda gimnazija u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci.
Došlo se do podataka da politička borba za interese kolektiviteta dovodi do manjih ili većih sukoba, privremenih savezništava i animoziteta, što svakako utječe na percepciju tri etničke grupe i njihovu međusobnu udaljenost ili približavanje.
S druge strane, na ličnom nivou situacija je nešto drugačija. Izgleda da stereotipi i animoziteti koji se pripisuju svojoj i drugim etničkim grupama nemaju velikog utijeaja na individualnom planu, u slučaju ovog istraživanja, u percepciji ljepote djevojaka s fotografija.
Iz ovoga proizilazi da u Bosni i Hercegovini imamo tri međusobno politički suprotstavljena kolektiviteta, ali da te političke nesuglasice i podijeljenost ne utječu u tolikoj mjeri na socijalnu percepciju ljepote pojedinca kod srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini.
Ako je ovaj zaključak tačan, onda se može reći da će kvalitet međuetničkih odnosa u Bosni i Hercegovini prvenstveno zavisiti od odnosa njihovih političkih elita i kako se ti odnosi predstavljaju u javnosti, kao i njihove želje da međuetničke relacije učine boljim ili lošijim a nikako od ličnih animoziteta pripadnika samih naroda.
Istraživanje je, primjera radi, pokazalo da banjalučki srednjoškolci najviše prihvataju ponuđene odnose sa Srbima, potom s Hrvatima i Bošnjacima, a najmanje s pripadnicima romske etničke grupe.
Razlika u prihvatanju Bošnjaka i Hrvata je minimalna, osim kod najintimnijih odnosa kao što su udaja ili ženidba s nekim od članova porodice, gdje se ponuđeni odnos s Hrvatima nešto više prihvata.
Najviše se odbacuju odnosi s pripadnicima romske etničke grupe, a to se može objasniti svim predrasudama koje se "vežu" za ovu etničku grupu.
Srednjoškolci iz Mostara u najvećem procentu prihvataju ponuđene odnose s pripadnicima hrvatske etničke grupe. Na drugom mjestu po prihvaćenosti se nalaze Srbi, a slijede Bošnjaci. Romi su etnička grupa s kojom srednjoškolci iz Mostara najmanje žele da imaju neki od ponuđenih odnosa.
Sarajevski srednjoškolci najviše prihvataju ponuđene odnose s Bošnjacima, a potom s Hrvatima, Srbima i najmanje Romima.
Gimnazijalci iz Sarajeva najviše prihvataju ponuđene odnose kao što su: "da stanuje u mom susjedstvu, istoj zgradi ili ulici", "da se družim sa njim/njom" i "da neko od članova moje porodice primi krv od njega (nje) ako mu je život ugrožen", dok se najmanje prihvataju najintimniji ponuđeni odnosi: "da moja sestra (brat) stupi u brak sa njim (njom)" i "da stupim u brak sa njim (njom)".
Svaki četvrti srednjoškolac bi prihvatio da na rukovodećem položaju u zemlji bude Rom, dok bi manje od 10 posto ispitanika prihvatilo Roma kao člana svoje porodice.
Studija je rađena u organizaciji Fondacije "Fridrih Ebert".
