Iveto Stunić, poštar koji 25 godina uveseljava Sarajlije pismima, čestitkama, penzijama...
Iveto je počeo raditi kao poštar sa 22 godine. Zavolio je taj posao i danas, kako je kazao, ne bi mogao ni zamisliti da radi neki drugi posao.
"Prije rata je bilo potpuno drugačije. Bilo je mnogo manje posla, jer danas dijelimo račune za fiksni telefon, mobitel, listinge, račune za struju, a nerijetko i reklame. No, nije mi teško. Volim svoj posao. Svaki dan progovorim sa najmanje 50 ljudi. Oni kojima dijelim poštu su kao moja porodica", kazao je Stunić za Klix.ba.
No, danas je svakako mnogo manje privatnih pisama i čestitki. Ljudi blagdane jedni drugima čestitaju porukama i e-mailovima. A, rijetko ko šalje razglednice s odmora.
"Prije rata sam jedva stizao podijeliti sve čestitke i pisma, pogotovo uoči Božića i Nove godine. Danas se zaista rijetko dešava da neko nekome pošalje pismo ili čestitku", ispričao nam je Stunić.
On je i tokom rata radio svoj posao. Nije bilo jednostavno prolaziti ulicama znajući da si možda na nišanu snajpera i da svakog trenutka može početi granatiranje, ali Stunić je s velikom ljubavi radio svoj posao, jer je znao da će pisma koja donosi vjerovatno obradovati njegove sugrađane.
"Tokom rata su u većini slučajeva preko humanitarnih organizacija stizala pisma i mi smo ih dijelili. Ne možete ni zamisliti radost ljudi kojima donesete lijepu vijest", rekao je Stunić.
Danas mu se najviše raduju penzioneri, kada donosi penzije.
"Najviše mi se obraduju kad donosim penzije, pogotovo danas u neimaštini i skupoći. Neko se i "našali" pa ostavi koju marku, neki to čini redovno, neki povremeno, a neki nikad. Ali, to je lična stvar, jer niko ne mora da mi ostavlja ništa, to je samo običaj iz onih starih vremena", kazao je.
Tvrdi da ga nije strah kada nosi torbu punu novca, iako u posljednje vrijeme ima sve više napada na poštare.
"Ne plašim se, oguglao sam, ali često sebe uhvatim da se okrećem i gledam da li me neko prati. Nije rijedak slučaj da napadnu poštara. Nedavno su kolegu napali i čekićem ga udarali po glavi i nogama", ispričao je.
No, nerijetko ga napadaju psi.
"Ne znam zašto, ali psi vole napadati poštare. Jednom me pas napao i imao sam veliku sreću pa sam torbu postavio ispred sebe. Svu ju je izgrizao", prisjetio se Stunić.
Kako je kazao, svaki njegov radni dan je zanimljiv. Ljudi ga vole, ali ima i onih koji ga verbalno napadaju kada im donese lošu vijest.
"Poslije rata penzije smo morali lično davati svakome, iako to gotovo da nije moguće. Jednom sam došao i rekao čovjeku da penziju ne mogu dati njemu, već moram lično uručiti njegovoj majci. On me napao i izvrijeđao. Njegova reakcija je baš bila toliko burna da su komšije počele izlaziti na prozore i smirivati ga. Sutradan mi se izvinio. Dešava se i da nas ljudi napadnu kada im donosimo sudska pisma, ali sve je to dio posla i uspijevamo se nositi s tim", ispričao je Stunić.
Posao poštara planira nastaviti raditi sve dok ga zdravlje bude služilo te se nada da će nastaviti uveseljavati ljude.
