Ivo Tomašević: Kardinal Puljić je prvi put tražio zabranu neke predstave, što dovoljno govori o čemu se radi
"Prije svega izražavam žaljenje što se najčešće ne stavlja u središte svega ono što jeste problem, a to je scena koja duboko vrijeđa ne samo katolike nego i sve kršćane pa i druge vjernike, kao i građane pojedine zemlje u kojoj se predstava izvodi. Na brojnim portalima opisana je ta scena, Jutarnji list navodi: 'Povrijedila ih je ponajviše scena u kojoj gola žena glave pokrivene hidžabom iz spolovila izvlači poljsku zastavu, potom erotizirani ples uz melodiju 'Tihe noći' i pojava Isusa Krista, koji je, okrunjen trnovom krunom, razapet na križu sastavljenom od kanti za benzin. Glumac u liku Isusa silazi s križa i siluje ženu. Uz to, većina glumaca u 'Našem i vašem nasilju' nastupa bez odjeće'. Redovito se radi o zastavi zemlje u kojoj se predstava igra. Razgovarao sam s nekima koji su gledali tu predstavu i potvrdili su mi da ta scena postoji. Nisam nigdje pročitao da ta scena ne postoji pa nemam razloga sumnjati da je to istinito", kaže Tomašević.
Tomašević navodi i da je u medijima preneseno i mišljenje njemačkih kritičara koji nisu bili nimalo blagonakloni prema Frljiću.
"Navodi se i da su u jednom poljskom gradu, gdje je ova predstava igrana, gradski vijećnici podigli tužbu u kojoj se navodi da ova predstava 'predstavlja kršenje krivičnog zakona koji to jasno definira u tački 137. (vrijeđanje nacionalnih simbola), kao i tački 196. (povreda vjerskih osjećaja). Za navedena djela predviđene su novčane kazne, kao i kazna zatvora'. Navode se i riječi kritičara Von Norberta Mayera iz Die Pressea koji je Frljićevu predstavu okarakterizirao kao cinizam bez ikakve mjere i smisla, prozvao je jednostavnom i sirovom, te je napisao da djeluje amaterski i dosadno dok pokušava šokirati gledatelje'. Dodao je također da je riječ o 'općem napadu na sve', kao i da je riječ o 'iritantnom pozorišnom djelu koje traje predugih 75 minuta, s neugodnim vonjem školskog kabarea'. Zaključio je da su 'samo ljubitelji hardcorea pljeskali'", kaže Tomašević.
Prema Tomaševiću, ovo je samo dio onoga što piše o ovoj predstavi.
"Uistinu čudi da su je organizatori uvrstili u program MESS-a u jednom ovakvom gradu koji se diči multikulturom i međusobnom tolerancijom i to u Narodnom pozorištu kao jednoj od centralnih kuća kulture i umjetnosti u našoj zemlji. Kada se to dogodilo da Hrvatsko kulturno društvo Napredak, koje svake godine organizira na stotine kulturnih događanja, zatraži da se s repertoara skine neka predstava? Ako je to učinilo samo ovaj put, onda to znači da to čini s vrlo utemeljenim razlogom. Kada je nadbiskup Puljić zatražio da bude skinuta neka predstava s repertoara? Ako je to zatražio ovaj put, onda za to postoji uistinu vrlo jak razlog. Umjetnička kreativnost i sloboda nemaju nikakve veze s izvrgavanjem ruglu i vrijeđanjem onoga što je stotinama miliona ljudi najsvetije. Zar bi takvo vrijeđanje trebalo biti finansirano novcem svih građana i zar bi mu trebalo ustupati tako ugledan prostor?", dodaje Tomašević.
Dodaje da ovdje nisu u središtu ni Napredak niti nadbiskup Puljić nego pitanje treba li na ovakvim kulturnim događanjima davati prostor onome što vrijeđa stotine miliona ljudi, izvrgavajući ruglu ono što im je najsvetije.
"To je i bio razlog za pismo nadbiskupa Puljića odgovornima, kojim je podsjetio na Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini, posebno poglavlje IV. čl. 14, 15. i 17. i zatražio pravnu zaštitu poštivanja vjerskog dostojanstva i poštivanja vjerskih osjećaja", pojašnjava Tomašević.
Na pitanje kako komentarišete reakcije građana i glumaca da je predstava nešto što se odigrava u teatru i da samo oni koji žele da je gledaju to mogu učiniti, a ako se osjete uvrijeđenim da mogu napustiti teatar Tomašević kaže:
"Priznajem da nisam mogao primijetiti baš puno reakcija gledatelja nakon što su odgledali predstavu, ali jesam vidio i čuo reakciju ponekog glumca uz komentar, kako kažete, da je predstava nešto što se odigrava u teatru i da samo oni koji žele da je gledaju to mogu učiniti, a ako se osjete uvrijeđenim da mogu napustiti teatar. Uvjeren sam da je riječ o vrlo malom broju ljudi koji ne govore o onome što stvarno jeste poteškoća, nego se ponašaju kao da je teatar privatno vlasništvo grupe ljudi koja može raditi što želi i vrijeđati koga i kad želi i ne mora poštovati zakon. Zaboravljaju pri tome također da država ne finansira ni sve teatre niti sve ono što sebi daje epitet umjetnosti. A spomenuto vrijeđanje nema veze s umjetnošću i to je istinskim umjetnicima, kao i ogromnoj većini naših građana, sasvim jasno", kaže Tomašević.
Prema njegovom mišljenju, moguće je riješiti sukob dva prava - pravo na umjetničku slobodu i pravo jedne zajednice da se ne vrijeđaju njene svetinje.
"To je jednostavno riješiti, što pokazuje da je vrlo, vrlo rijetka ovakva reakcija prema jednoj predstavi. Istinska umjetnička sloboda nikada neće vrijeđati i izvrgavati ruglu ničija pa ni vjerska osjećanja. Odgovorni ljudi, ako su iole upućeni, nikada neće dati ovakav prostor na ovakvoj manifestaciji u ovakvoj sredini jednom ovakvom djelu", kaže na kraju Tomašević.
