Iz RS-a uveliko pregovaraju: Traže da Schmidt kao Lajčak 2007. povuče svoje odluke
Šta to znači? Prvo je Dodik u sinoćnjoj emisiji na RTRS-u spomenuo opciju da RS povuče svoje odluke, ali da visoki predstavnik Christian Schmidt povuče svoje odluke. Tu se prije svega misli na odluke o izmjeni Krivičnog zakona BiH kojim se neprovođenje odluka visokog predstavnika smatra krivičnim djelom.
Danas tu priču ponavlja Nenad Stevandić, direktno poručivši kako postoji spremnost da se nekoliko usvojenih zakona povuče ili koriguje, ukoliko Schmidt postupi kao jedan od bivših visokih predstavnika Miroslav Lajčak te povuče svoju odluku o izmjenama Krivičnog zakona.
Stevandić traži unutrašnje političke pregovore i arbitražu o ulozi visokog predstavnika te poručuje da su spremni za dogovor.
Podsjetimo, s namjerom da spriječi paralizu institucija kroz bojkote, Lajčak je 2007., dva mjeseca nakon dolaska u BiH, proglasio amandmane na Zakon o vijeću ministara, čija je suština bila u sljedećem: ministri iz Republike Srpske imaju pravo glasa samo ako dođu na sjednice; ako ne dođu, onda se odluke donose bez njih. Lajčakovi amandmani bili su radikalan udar na mogućnosti bojkota. Milorad Dodik je tada žestoko reagovao, kazavši da je odluka udar na Dejton. Objavio je dva autorska članka u dnevnim novinama, u kojima se okomio na Lajčaka.
Nakon žestokih političkih reakcija Lajčak je pristao da ode u Banju Luku na sastanak s Dodikom, što je bio prvi znak slabosti. Lajčak je kazao da je njegova odluka pogrešno protumačena.
S jedne strane, Dodik je poslao snažnu poruku, zaprijetivši eskalacijom. S druge strane, odmah je dao "ponudu" Lajčaku da poništi donesene amandmane. Pokrenut je dijalog između pravnih eksperata OHR-a i vlade RS-a. Dok je Dodik na političkom planu prijetio, njegovi pravni eksperti su nudili rješenja za novonastalu situaciju. Lajčak je imao izbor – mrkva ili štap.
Izuzetno značajnu ulogu u procesu razrješavanja krize imali su mađarske diplomate. Kako je kriza odmicala, Lajčakov kabinet se sve više izolirao od ostatka OHR-a, a Lajčak je ubrzo popustio i predstavo novu odluku: za finalnu odluku u Vijeću ministara potrebni su glasovi sva tri člana kolegija Vijeća ministara, koji moraju biti Bošnjak, Srbin i Hrvat. Tim "rješenjem" Lajčakovi amandmani su de facto poništavani, jer bi i dalje bilo dovoljno da jedan član Kolegija, koji je nužno iz RS-a, ne dođe na sjednicu i ne bi se mogle donositi odluke.
To sada Dodik i njegovi politički sljedbenici pokušavaju ponoviti. Dakle, pričom o krizi u BiH i narušenoj sigurnosnoj situaciji, pokušavaju trgovati, suptilno prijetiti i pregovarati. Žele poništavanje Schmidtovih odluka kako bi se smirili i povukli ili barem donekle povukli svoje zakone i odluke.
Međutim, previdjeli su da za razliku od vremena mandata Lajčaka Dodik, Višković i Stevandić sada imaju predmet u Tužilaštvu koji im visi iznad glave. Osumnjičeni su za napad na ustavni poredak, određen im je pritvor i čeka se njihovo privođenje.
