Osipanje kadrova
170

Izetbegović i odbjegli sinovi: Koliko zapravo SDA bole odlasci "Šepića, Konakovića i kompanije"

R. D.
Kako relativizirati probleme (Foto: H. M./Klix.ba)
Kako relativizirati probleme (Foto: H. M./Klix.ba)
Odlazak ključnih kadrova iz Stranke demokratske akcije (SDA) standardna je dugogodišnja praksa, ali ona, ako je vjerovati izjavama, ne brine predsjednika te stranke Bakira Izetbegovića.

"Odlazili su Šepić i kompanija… Šta su napravili? Samo je privremeno nešto napravio Konaković i to već gubi dah", kazao je jučer Izetbegvić ponovivši ranije stavove. U relativiziranju tog političkog odljeva mozgova iz najjače bošnjačke stranke njen lider je otišao i dalje kazavši da je to zapravo šansa za daljnji razvoj.

"Odlazak Efendića može biti šansa, jedno drvo mogu zamijeniti dva", kazao je odgovarajući na neugodno pitanje o istupanju iz SDA do jučer jedinog načelnika u nekoj sarajevskoj gradskoj općini, po belaju najmnogoljudnijoj u cijeloj državi.

Javno minimiziranje značaja "mali milion" raskola u SDA dio je već osmišljene stranačke retorike koja je, uz gubitak urbanih sredina, već ranije detektirana kao Ahilova peta ove stranke. Odlazak istaknutih članova i stvaranje od njih političkih protivnika ne može biti pozitivan proces, posebno kad se kontinuirano ponavlja, a parafrazirajući onu drevnu basnu, njihovi kasniji udarci bole više nego napadi uobičajenih političkih protivnika.

Odlazeći kadrovi iz SDA osim funkcija ponesu i stranački "know-how", brojna saznanja koja se kasnije koriste protiv te stranke, veze s pojedincima za unutarstranačka umrežavanja i ostvarivanje vlastitih partikularnih interesa koji su često mimo interesa stranke.

Izetbegovićev stav o tome kako odlazak "Šepića i kompanije" 2016. godine nije imao negativan utjecaj na SDA najbolje demantira nepostojanje većine u Federalnom parlamentu, koja upravo "puca", ne na HDZ-ovom spektru odgovornosti, već na drugoj, onoj bošnjačkoj strani.

Odlazak Senada Šepića iz SDA, kojeg je Izetbegović izgleda lako "halalio", korespondira i s padom njegove stranke u Šepićevoj Krajini, koja je marginalizirana u glavnim centrima - Bihaću i Cazinu.

Odlazak Elmedina Konakovića, formiranje Naroda i pravde, cijela trakavica u vezi sa sukobom s Aljošom Čamparom, a sporadično i s Denisom Zvizdićem, začudo još uvijek "zaostalim" u SDA, kumovala je izbornom debaklu u Kantonu Sarajevo i gubitku načelničkih pozicija, čak i tamo gdje je SDA decenijama bila suverena, kao što je Ilidža.

Izetbegović je na svom posljednjem intervjuu kazao i kako će SDA i dalje osvajati pojedinačno najveći broj glasova, i to između 250 i 350 hiljada.

To čak i nije toliko upitno koliko je pitanje da li će joj taj osvojeni broj glasova konkretno vrijediti u datom momentu. Stranke nastale od kadrova iz SDA ideološki su bliske, samo međusobni koalicijski kapacitet može biti izuzetno malen. Koaliranje sa "starim ahbabima" obično je put na političku marginu, jer je pitanje zašto bi kasnije neko glesao za surogat, ako može za izvornika. Najbolje je vidjeti iskustva HDZ-a 1990.