Dodao je da je u kolektivnoj memoriji građana Sarajeva još živa slika buktinje koja je progutala zgradu gradske Vijećnice i neprocjenjivo knjiško blago u njoj tog 25. i 26. augusta 1992. godine.
Naglasio je da su te slike obišle cijeli svijet koji je zanijemio pred razmjerama i užasom planiranog zločina koji je počeo paljenjem Orijentalnog instituta, Vijećnice, a potom ciljano nastavio sa ubijanjem simbola prkosnog grada: zgrade porodilišta, Olimpijske dvorane Zetra, Skenderije, zgrade Parlamenta i drugih vrijednih objekata.
"Vjerovali smo da se na kraju 20. stoljeća u srcu civilizirane Evrope ne mogu ponoviti opsade gradova, teror i snajperske egzekucije nedužnih civila i djece i lomače knjiga. Povampireni fašizam, u svoj svojoj nakaznosti pokazao nam je te 1992. godine da smo se prevarili", kazao je Izetbegović.
Ipak, dodao je, Sarajevo, iako teško ranjeno, preživjelo je. Brojni njegovi građani, međutim, nisu dočekali slobodu i mir.
"Zato ovaj dan i ovu svečanost posvećujemo onima kojih danas nema s nama. Posvećujemo je svakom od onih 11. 541 ubijenih stanovnika Sarajeva tokom najduže opsade u historiji Evrope. Večeras, nakon 22. godine zajedno s našim prijateljima obilježavamo trijumf civilizacije nad barbarstvom, svijetla nad mrakom, života nad smrću, trijumf ideje zajedništva i prožimajućeg suživota nad idejom neljudskih i neprirodnih podjela i sukoba. Iz kosmpolitskog, evropskog, multietničkog Sarajeva šaljemo poruke mira, tolerancije i međusobnog uvažavanja. Pamtimo i opominjemo buduće generacije da zlo ne može nikada pobijediti i da su razaranja i paljevine uzaludni. Tu lekciju moramo zauvijek savladati da nam se prošlost ne bi vraćala u još strašnijem obliku i učiti na iskustvima drugih", rekao je Izetbegović.
