"Koncept razvoja bilo koje sredine u vrijeme kada su ovi objekti nastajali bio je vezan za džamiju, oko nje se gradila mahala, a čim se gradi mahala gradi se život, ljudi, civilizacija. Drago mi je i ponosan sam da pripadamo narodu koji gradi i koji voli to što gradi, zna cijeniti svoju kulturu, tradiciju i svoju arhitekturu“, kaže Pitić.
Foča je još za vrijeme drugog svjetskog rata imala 17 gradskih džamija. Rušene su i obnavljanje, ali ne sve. Uoči početka novog rata u Foči, bilo ih je 12 i sve su do temelja porušene. U potpunosti je obnovljena Atik Ali pašina džamija prije nekoliko godina, te Careva džamija, centralna fočanska džamija. Obnovljene su i sve seoske džamije a gradi se i u džematu Vikoč, istina sporije jer je most preko rijeke Ćehotine srušen pa je teško dopremati materijal. Ali graditelji se snalaze pa će radovi završiti u roku. Sve džamije su lijepe ali je za Fočake najsjajnija među draguljima, Aladža ili Šarena ljepotica.
Aladža je blagodat
"Najveća radost i blagodat je izgradnja Aladže džamije i nadamo se da će kako je i zamišljeno ponovo krasiti našu Foču“, kaže Salem efendija Ćemo, predsjednik Medžlisa Islamske zajednice Foča.
Jednu od najljepših fočanskih džamija pokraj Ćehotine je sagradio Hasan Nazir, Fočak koji je služio turskoj vlasti da bi po povratku u Foču, pored drugih vakufa, dao sagraditi i Aladžu, džamiju koja nije imala velike dimenzije ali je bila remek djelo orijentalne arhitekture. Zbog ljepote njene unutrašnjosti nazvali su je Šarenom džamijom. Fočacima je simbol grada. U njoj su klanjali i upućivali dove i molitve a pred njenim vratima i kraj prekrasnog šadrvana sastajali se, družili, živjeli.
"Kraj nje je tekao život Foče. Ali nisu svi ljudi prepoznali njenu ljepotu, minirana je iznutra početkom rata i njeno kamenje je letjelo po Foči, mržnja je bila uzrok toga“, kaže Ćemo.
Jedan sat ili nekoliko njih bilo je dovoljno da se sruši fočanska ljepotica a godine da se Aladža opet vrati Foči. Zato bi i priča o njoj trebala biti tišina na način da se dođe i da se vidi njena gradnja.
"Sve što bi mi mali, obični smrtnici mogli kazati narušava ljepotu i duh onoga što je Hasan Nazir htio kad je svoju Aladžu gradio. Ona pokazuje kako čovjek snažnog duhovnog potencijala može izgraditi takvu ljepotu koja ostavlja ljude bez daha kad je vide. Aladža je simbol ljudske dobrote i plemenitosti da, na jedan način u praktičnom životu, realizira jedan hadis Božijeg poslanika u kojem on kaže da je Allah lijep i da voli ljepotu. Ako je Allah lijep a jeste i ako voli ljepotu a voli,onda je naš zadatak da pretočimo tu ljepotu u nešto što će Aladža biti sutra jednako kao što je bila stoljećima tamo pored Ćehotine, kuda su prolazile karavane iz Dubrovnika u Istanbul. Mislim da ćemo svi zajedno biti puniji i da će ovaj grad biti plemenitiji kad se izgradi Aladža“, poručuje muftija Pitić.
Zahtjevna gradnja
A da gradnja teče po planu potvrđuje i Hajro Tanović, šef gradilišta. Radovi su veoma zahtjevni, radi se metodama starih majstora i ugrađuju ostaci džamije koji su pronađeni. Angažirani su vrhunski majstori, mostarske „Bišine“ koja je podizvođač radova.
"Počev od hadžije Alije koji je radio na munari Ferhadije, pa drugi Alija koji je radio Carevu dzamiju u Nevesinju, Sultan Ahmedovu u Trebinju I druge.. Obnovili smo 13 do 15 džamija. Kompleksno je ali su dobri majstori i ne sumnjamo u autentičnost. Ova džamija je možda ljepša i od Ferhadije, a najveći je spomenik kulture nakon nje, sa puno ukrasa i stilski dotjeranih detalja, ima karakteristričan mihrab, ulazni i izlazni portal na džamiji, prelijepi lukovi koji se vide kod ulaznog trijema, obloženi prozori, niz drugih detalja koji su je činili ljepoticom arhitekture tog doba ali i današnjeg vremena“, kaže Tanović.
Alija Emzo, glavni majstor munara, ponosan je što radi na ovako vrijednom objektu.
"Uglavnom smo radili turske munare preko 500 godina stare i te kamene munare radimo, preko 30 munara. Svaka je specifična, od samog kamena jer se 99 posto uzima sa područja gdje je džamija, ovdje se kamen uzima iz Miljevine. Aladža je posebna. Ja nisam prije bio ali sam čuo da je najljepša, čast mi je i zadovoljstvo što ću baš ja dati svoj doprinos, svoj sevep za njenu gradnju“, kaže majstor Emzo.
On je radio i Stari most u Mostaru i ćupriju u Višegradu. Mnogi će, priča Alija, reci kako se danas izgradi i bolje, ali priznaje da je umijeće starih majstora još uvijek nedostižno. Gradnju džamije finansira Rijaset Islamske zajendice BIH i Direkcija Vakufa Republike Turske.
"Negdje 2010. godine sadašnji turski premijer Ahmet Davutoglu bio je u BIH za vrijeme sergija za džamije na Humu i u Odžaku u Nevesinju. Tada je prof. Davutoglu u Begovoj džamiji dao značajna sredstva iako nije znao o čemu se radi. Koliko je meni poznato on je pet puta bio na temeljima Aladže, dva puta kao profesor, dva puta kao savjetnik premijera i jednom kao ministar. Nakon jednog kratkog razgovora obećao je da će se Aladža završiti makar on išao od vrata do vrata, jer je ona amanet. Kao posljedica toga i ukupnih dogadjanja napravljena je konekcija izmedju Vakufske direkcije u BIH i Turskoj koja je preuzela obavezu da finansira izgradnju Aladže. Hvala Bogu da je tako i ako je neko zaslužan da se Aladža gradi to je taj divni čovjek“, kazao je muftija Pitić.
