Izjava Dritana Abazovića je podsjetila koliko je važno stvari nazivati pravim imenom i kako je to propušteno na Kazanima
Abazović je jučer nesmotreno poručio kako "genocid nije počinjen nad Bošnjacima već nad ljudima". A potom je dodao da ga "nisu počinile vojske već politike zla". Ubrzo se nakon kritika izvinio na, kako je kazao nejasno izrečenoj misli.
Reakcije koje su uslijedile samo su podsjetile koliko je važno zločine i zločince imenovati punim imenom, bez pokušaja nepotrebnog tumačenja. Tumačenjem se mogu baviti historičari, analitičari u jasno određenom kontekstu. Ali tumačenje, pravljenje paralela ili nekih književno-umjetničkih formulacija na mjestu stradanja je mač sa dvije oštrice koji prijeti da povrijedi porodice žrtava.
Bez ikakve namjere da zločin genocida poredimo s nekim drugim zločinom u BiH ili ga izjednačavamo, vrijedi podsjetiti kako je primjer Abazovića samo naglasio koliko je važno biti dosljedan u traženju istine.
Jedan od primjera gdje je jedan zločin bio predmet brojnih tumačenja, politikanstva i analiza su Kazani i priča o podizanju spomenika na lokalitetu Kazani iznad Sarajeva. Godinama se čekalo da se na spomenutoj lokaciji podigne spomenik za ubijene građane Sarajeva srpske nacionalnosti. I onda se i to dogodilo, ali spomenik koji je postavljen ne otkriva cijelu pozadinu historijskih dešavanja.
Naime tekst spomenika glasi: "Zauvijek ćemo se, s tugom i poštovanjem, sjećati naših ubijenih sugrađana:" Ispod ovog dijela navedena su imena ubijenih građana.
Međutim sporno je što na spomeniku ne piše ko je naredio ubistvo. Na tome je najviše insistirala Naša stranka, koja je predlagala da na spomeniku piše:
"Na ovom mjestu su, po naređenju Mušana Topalovića Cace, komandanta 10. brdske brigade Armije RBiH, tokom 1992 i 1993 ubijeni građani i građanke Sarajeva. Za zločine je osuđeno 14 pripadnika brigade".
Ova formulacija je odbijena jer je većina (SDP, SDA i NIP) koja je u Gradskom vijeću izglasala tekst spomenika smatrala da bi se na taj način išlo u pravcu generalizacije i stavljanjem hipoteke na Armiju RBiH, s obzirom da je čelništvo Armije tokom rata uhapsilo Topalovića zbog ovog zločina.
Na ovom primjeru stvari nisu nazvane pravim imenom do kraja, uprkos činjenici da je Kantonalni sud u Sarajevu imenom i prezimenom naveo da je zločin na Kazanima naredio Mušan Topalović Caco, komandant 10. brdske brigade.
To je kritikovala i Američka ambasada u Sarajevu, kazavši da je spomenik na Kazanima korak naprijed, ali da je nepotpun bez imena svih žrtava i otvorenog priznanja ko je to počinio.
Historičar Husnija Kamberović je jedan od rijetkih historičara koji je u jeku rasprava o spomeniku na Kazanima kazao da je se karakter rata ni uloga Armije neće narušiti iskazivanjem činjenica.
"Mislim da karakter rata, ono što je Sarajevo preživjelo u ratu, opsada, masovna stradanja, neće biti ni malo marginalizirani činjenicom da će Sarajevo priznati da su neki pripadnici Armije RBiH počinili ubistva, koji su osuđeni, doduše ne za ratni zločin, ali su svjedno osuđeni. To neće promjeniti karakter rata, to će čak pojačati odbrambenu poziciju koju je Armija RBiH imala i da je bila u stanju čak obračunati se sa onima iz vlastitih redova koji su počinili zločine", istakao je Kamberović.
Stoga ako se kritikuje Abazović zbog nenazivanja stvari pravim imenom, treba imati na umu da u tome treba biti dosljedan i to tražiti na svim primjerima. Kada se izbjegava označiti naredbodavac zločina na Kazanima, onda se treba sjetiti da tamo neki Bošnjaci u entitetu Republika Srpska muku muče da dobiju spomenik i da na njemu ispišu imena naredbodavca, ili bi im i najmanju ruku neko mogao praviti problem zbog toga.
