Izjednačavanje fašizma i antifašizma pod krinkom kritike komunizma je u službi revizije historije
Antifašisti su uspjeli da posjete Partizansko groblje, ali su otišli u autobusima pod jakom policijskom pratnjom.
Nakon toga su uslijedile reakcije iz dijela Mostara koje se najblaže mogu opisati kao pokušaj revizije historije i zamučivanja razlika između antifašističkog pokreta koji je 14. februara 1945. godine oslobodio grad i okupacionog režima nacističke Njemačke i njenih sluga oličenih u ustaškom pokretu i takozvanoj Nezavisnoj državi Hrvatskoj.
Gradonačelnik Mostara Mario Kordić je u prvoj reakciji nakon okupljanja antifašista kazao da se treba okrenuti budućnosti i zaustaviti veličanje zločinačkih ideologija. Ovime je poslana jasna poruka da antifašisti nisu dobrodošli u Grad na Neretvi.
Kordić je pri tome naveo da se i ove godine okupila "skupina ljudi koji se prestavljaju antifašistima noseći u rukama simbole jednog od najgnjusnijih totalitarnih režima."
"Gradimo Mostar okrenut budućnosti i zaustavimo veličanje zločinačkih ideologija (Iz deklaracije EU o osudi totalitarnih režima: “fašizam i komunizam dva su istovremena zla”). Vjerujem da svaki žitelj Mostara razmišljajući o budućnosti svoje životne sredine razmišlja o ugodnijem okruženju, sigurnim radnim mjestima, razvoju gospodarstva, izgrađenim parkovima, i svemu onome sto čini život kvalitetnijim", napisao je Kordić.
Stranka kojoj pripada Marijo Kordić, HDZ je imala istovjetno skandaloznu reakciju. Gradska organizacija HDZ-a je poručila da je degutantno i opasno mahati jugoslavenskom zastavom.
"U vremenu kad obilježavamo i na poseban način se sjećamo svih nevinih, a ipak ubijenih svećenika mahati zastavama pod kojim je taj zločin počinjen smatramo degutantnim i jako opasnim", poručili iz HDZ-a.
U zaključku su kazali da su "u grad Mostar dobrodošli su svi dobronamjerni ljudi kao i svi koji su se usudili boriti protiv fašizma, svih totalitarnih režima ali i oni koji su se borili protiv komunizma".
Historijska činjenica je to da je Narodnooslobodilački pokret bio jedina antifašistička formacija u Jugoslaviji. Iako pod rukovodstvom Komunističke partije, NOP su pristupili različiti slojevi društva gdje mnogi nisu bili dio KP-a.
Zanimljiv je dio iz reakcije mostarskog HDZ-a gdje se kaže da su u Mostar dobrodošli svi koji su se usudili boriti protiv fašizma, totalitarnih režima, ali i komunizma. Kada se govori o Drugom svjetskom ratu, ne postoji nijansa sive boje koja bi mogla izjednačiti fašizam i komunizam.
Oni koji su se tada borili protiv komunizma u Jugoslaviji, a konkretno u Hercegovini i Mostaru su bili fašisti. Tako da je u kontekstu Drugog svjetskog rata nemoguće stvoriti historijski, ali i moralno ispravan narativ po kojem su fašisti i oni koji su se borili protiv fašizma isto.
Historijska činjenica je i to da su partizani koji su oslobodili Mostar, to učinili pod zastavama sa crvenom petokrakom. Činjenica je i to da su pripadnici NOP-a učinili određeni broj zločina, ali ti zločini iako mrlja ne mijenjaju moralni karakter antifašističke borbe.
Dakle, opravdana kritika nekih poteza komunističke vlasti koja je uspostavljena u poslijeratnoj Jugoslaviji nije opravdanje da se sprječava dostojanstveno obilježavanje oslobođenje grada od režima koji je hiljade njegovih stanovnika odveo u smrt.