Između pandemije i politikanstva: Ima li smisla pacijente iz Kiseljaka liječiti u Mostaru, a ne u Sarajevu
Prije pojavljivanja prvog slučaja zaraze koronavirusom u našoj zemlji zapitali smo se da li će on dovesti do općeg ujedinjenja ili biti iskorišten za politička prepucavanja, a znali smo da je to sigurna opklada. Potreba naših političara za prepucavanjem i crtanjem nepotrebnih granica jača je od potrebe da se globalnoj opasnosti država odgovori sistemskim rješenjima.
Iako se u osnivačkom aktu najveće hercegovačke bolnice nalazi da joj je jedan od pet osnivača Srednjobosanski kanton, pitanje koje se nameće je da li ima smisla pacijenta iz Kiseljaka ili Viteza liječiti u stotinjak kilometara daljem Mostaru, nego u mnogo bližem i vjerovatno bolje kapacitiranom Sarajevu.
Tvrdnja da Vlada SBK-a nije dobila zvaničan odgovor na dopise upućene kliničkim centrima u Mostaru i Sarajevu, kojima je zatražila pojašnjenje u vezi s eventualnim prijemom pacijenta s težim vidom oboljenja covid-19 možda i najbolje ilustrira stanje u kojem se zdravstveni sistem kod nas nalazi, a koji je u nekoliko tragičnih slučajeva već pao na ispitu.
Zdravstvo u Bosni i Hercegovini decenije poraća opustošile su kao i druge važne sektore kao što su obrazovanje ili pravosuđe, samo što su greške u zdravstvu obično tragičnije i nominuju se brojem mrtvih.
Stanje u zdravstvenim institucijama u Hercegovini, time i u najznačajnijoj bolnici SKB Mostar, onoj kojoj Čović otvara vrata i za pacijente iz Srednje Bosne, za koje ta bolnica i onako ne bi trebala biti zatvorena, daleko je od idealnog.
Brojni zdravstveni radnici su zaraženi ili u izolaciji, kanton se prvi zatvorio, a sve upućuje da mu je potrebnije rasterećenje, nego političko prepucavanje i dalje usložnjavanje.
Nije baš sve crno: Zmajevi osigurali mjesto u trećem šeširu na žrijebu kvalifikacija za SP
