Izuzetna svečanost u povodu dodjele nagrade Isa beg Ishaković Ivi Josipoviću
Gala svečanost upotpunjena je bogatim umjetničkim programom, uz nadahnuta izvođenja Chopinova Preludija za čelo i klavir te zapažene nastupe prvaka Drame Narodnog pozorišta u Sarajevu Izudina Bajrovića te solista Opere Narodnog pozorišta Ademe Pljevljak - Krehić i Leonarda Šarića. Programom je rukovodio Hazim Begagić.
U oficijelnom dijelu programa obratili su se predsjedavajuća Komiteta međunarodne nagrade Isa-beg Ishaković, Adila Pašalić-Kreso i Amel Suljović, predsjednik društva Klepsidra, utemeljitelja priznanja.
U dosta nadahnutoj tradicionalnoj besjedi Suljović je kazao da svi koji zahvataju u prošlost, kroz umjetnost, kulturu, kulturno naslijeđe, nastojeći da ih pomire u svom vremenu, kako bi ga unaprijedili, oni su lučonoše, te da jedino tako i nastaju i tako su nastale kulture i zajednice u kojima prepoznajemo suštinu istih napora.
"U knjigama koje su pisane daleko prije nas, pored ostaloga možemo jasno vidjeti koliko su se i kako poštovale zadužbine - vakufi. Njihova propast značila je i onu konačnu, pravu, istinsku smrt rahmetlije ili pokojnika. Zato su podizane pažljivo, u onom grču koji razumiju i Andrić i Crnjaski i Selimović, kada tu opreznost prepoznaju u izboru mjesta ili naprosto straha koji prepoznajemo i sa kojim je računao vakif-zadužbinar kada se odvažio na takav korak. Jer naši ljudi su negdje u sebi naviknuti da žive oštećeni, to je valjda sudbina ovih krajeva, lijevo ili desno, svejedno. To je mir koji prepoznajemo na mjestima gdje je čovjek, bilo koji, podigao nešto, tako što ga je odvojio od sebe i svojeg imetka i ugradio u njega nade i svoje strahove, nemoćan pred onim što ne zna i što ne vidi, a što će doći", rekao je Suljović.
Naglasio je da je tako je zamišljeno i ovo priznanje koje dodjeljujemo, slično devizama koje se urezuju u javna dobra. Pružiti ruku drugoj zajednici kao drugoj obali i ostati posvećen tome. Jer nije dovoljno podići most ili dodjeliti priznanje, treba sačuvati suštinu onoga što se dodjeljuje, a to je pronaći i sačuvati Prijatelja.
Adila Pašalić Kreso je u obrazloženju odluke Komiteta kazala da je nedovoljno kazati da je neko poticao dijalog, da je strpljivo unaprijeđivao odnose. Ovogodišnji laureat, istakla je Pašalić-Kreso je te napore činio funkcionalnim, upotrebljivim te da u njegovom djelovanju nema dopadljive retorike u funkciji nečinjenja.
Laureat Ivo Josipović je u tradicionalnom obraćanju laureata priznanja kazao da Predsjednici država i vlada znaju dobiti brojne nagrade i priznanja, te da su neka su dodijeljena iskreno, dobivena zasluženo. Druga su, pak, protokolarne naravi, a ima i onih nezasluženih, uglavnom politički motiviranih.
"Vrijeme nakon isteka mandata daje konačni sud, i o djelovanju visokih dužnosnika i o nagradama koje su dobili. I ja dijelim isto iskustvo: primio sam brojne domaće i međunarodne nagrade, svjestan njihove različite naravi. Ova mi je nagrada posebno draga. Dobivam je u vrijeme kada više nemam važnu ulogu na političkoj sceni i svu onu stvarnu ili prividnu moć i popularnost koja prati aktualne političke vođe. Nagrada koju ste mi dodijelili zato zasigurno nije jeka visoke političke dužnosti jer je danas ni nemam. Razumijem je kao vaš odnos prema načinu kako sam kao predsjednik susjedne Republike Hrvatske gradio prijateljske odnose među našim državama i narodima, kao vaš odnos prema pitanjima pomirenja i suradnje koje sam zagovarao kao predsjednik Republike Hrvatske, ali što zagovaram i sada, kada prvenstveno nastupam kao građanin i pripadnik akademske zajednice", poručio je Josipović.
"Fiat Lux, Fiat Pacem! Neka žive i napreduju prelijepo Sarajevo i Bosna i Hercegovina, neka je prijateljstvo i mir među našim državama i narodima", zaključio je Josipović.
Svečanosti su prisustvovali brojni gosti iz javnog, političkog i kulturnog života te predstavnici dilomatskog kora u Bosni i Hercegovini.
