Predstavnici entiteta Republika Srpska jednoglasno su na sastanku sa predsjednikom RS Miloradom Dodikom odbacili odluku Ustavnog suda BiH o neustavnosti Dana RS, 9. januara.
Dodik je odmah nakon objavljivanja odluke poručio Ustavnom sudu BiH da "svoju odluku zaveže za neku stvar" pokazujući takvom izjavom nepoštovanje pravosudnog sistema BiH.
"Dok sam ja predsjednik Republike Srpske nikada je neću provesti. Preko ovog se ne može lako preći i nikakvo usaglašavanje Narodna skupština Republike Srpske neće uraditi. Zakon će ostati isti, a oni neka presuđuju kako god hoće", zaključio je Dodik.
Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Valentin Inzko još u septembru je poslao specijalni izvještaj Vijeću sigurnosti UN-a u kojem je ustvrdio da RS krši Dejtonski sporazum i to donošenjem odluke o raspisivanju referenduma o nametnutim zakonima visokih predstavnika, a posebno o Sudu i Tužilaštvu BiH.
Deklarativna saopćenja i poneke prijetnje
Iz OHR-a je tada saopćeno da se u Aneksu 10 Dejtonskog sporazuma jasno navodi da visoki predstavnik ima konačan autoritet u vezi s tumačenjem sporazuma kada je riječ o primjeni civilnih aspekata sporazuma.
Ipak, sem deklarativnih saopćenja za javnost i poneke prijetnje, predstavnici međunarodne zajednice u praksi ne čine ništa kako bi smirili razuzdane bh. političare u nepoštivanju države iz čijeg budžeta primaju enormno visoke plaće i naknade.
Podsjećamo, jedna od članica SNSD-a, političke stranke koja je najglasnija u negiranju pravosudnog sistema BiH, Dušanka Majkić poštivala je bh. zakonodavsto kada je iz državnog budžeta uzela 28.000 KM i to ističući kako je "dobila samo ono što joj pripada po sili zakona".
I OHR, kao i Delegacija Evropske unije i Ambasada Sjedinjenih Američkih Država saglasni su da su odluke Ustavnog suda BiH konačne i obavezujuće, a sličnog stava bile su i kada je riječ o raspisivanju referenduma u entitu RS, te ostvarivanja ustavom zagarantovanih prava bošnjačkoj djeci na izučavanje bosanskog jezika.
Potpredsjednik RS-a Ramiz Salkić još u mjesecu augustu u razgovoru za Klix.ba upozorio je kako visoki predstavnik međunarodne zajednice za BiH Valentin Inzko i OHR posljednjih godina ne provode nikakve aktivnosti sem slanja deklarativnih saopćenja za medije i iznošenja mišljenja.
Dodikovo izrugivanje najvišim pravosudnim i državnim institucijama
Dodik već godinama izjavama o referendumu i neovisnosti RS-a, zatim izjavama o nepriznavanju države BiH i izrugivanju najvišim pravosudnim i državnim institucijama ne samo da pokazuje nepoštovanje BiH, nego i autoriteta međunarodne zajednice.
Stav Vijeća za provedbu mira (PIC-a) je da se bonske ovlasti ne trebaju koristiti sve dok se politički problemi u našoj državi mogu riješiti iznutra.
Iz dosadašnjih praksi sasvim je jasno kako ovakva politika nema pretjeranog utjecaja na Milorada Dodika zbog čega se postavlja pitanje da li je došlo vrijeme za korištenje bonskih ovlasti.
Sam Inzko je nakon usvajanja odluke o raspisivanju referenduma podsjetio kako on još uvijek ima na raspolaganju bonske ovlasti.
"U prošlosti smo ih manje koristili. Ali možda se to promijeni", kazao je Inzko.
Inzko je do sada nekoliko puta upotrijebio Bonske ovlasti, a najpoznatiji njegovi potezi jesu smjena ministra unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona Himze Đonke, zatim ukidanje supervizije za Distrikt Brčko te nametanje privremenog budžeta za Grad Mostar. On je proaktivno koristio bonske ovlasti i da bi se Federaciji BiH osiguralo finansiranje.
OHR je u periodu 1997. - 2012. godine zahvaljujući bonskim ovlastima nametnuo 899 odluka.
Za ovom vrstom ovlasti najviše je posezao Paddy Ashdown koji je u jednom danu znao smijeniti između 50 i 100 dužnosnika. Za smjenama su manje posezali Wolfgang Petritsch i Carlos Westendorp.
Westendorp je 1999. godine smijenio predsjednika RS-a Nikolu Poplašena zbog odbijanja da imenuje Milorada Dodika mandatarom za sastav vlade.
Najmanje je smjenjivao Miroslav Lajčak koji je u svom mandatu smijenio direktora policije RS-a Dragomira Adnana i čelnika OSA-e Predraga Ćeranića.
Međunarodna krizna grupa (ICG) je 2007. godine u svom izvještaju navela da je pasivna i pogrešna politika lošeg visokog predstavnika u BiH Christiana Schwarz-Schillinga koju je vodio tokom 2006. godine, koštala OHR njegovog prestiža i kredibiliteta u BiH.
Brojni analitičari smatraju kako je Schwarz-Schilling svojom pasivnošću pokopao bonske ovlasti.