Jedan sastanak i dva različita fokusa na primjeru Erica Nelsona i Dragana Čovića
Osim standardnih poruka koje se šalju u takvim prilikama u smislu potrebe ubrzanih reformi u BiH, ovaj put sudionici sastanka su na Twitter profilima napisali kratka saopćenja i stječe se dojam da Nelson i Čović uopće nisu razgovarali, ili možda, prilikom simultanog prevođenja, prevodioci nisu bili na visini zadatka.
Šta je rečeno na i poslije sastanka?
Na Twitter profilu američke ambasade istaknuto je da je ambasador Nelson prenio Čoviću da pokazivanje ozbiljnosti na putu EU znači dijalog i djelovanje u smislu ograničenih, ali smislenih reformi izbornog procesa, pravosudnog integriteta i vladavine prava. Na kraju je istaknuto da formiranje Vlade FBiH, reforma izbornog integriteta i funkcionisanje države ne smije biti blokirano i trebalo bi se odvijati paralelno.
U isto vrijeme Čović je na svom profilu napisao da je sa Nelsonom razgovarao o potrebi potpune implementacije Mostarskog dogovora u dijelu koji se odnosi na promjenu Izbornog zakona.
Zapravo, Nelson je inicirao sastanak na kojem je suštinski poručio Čoviću da HDZ-ova blokada Vlade FBiH ne može biti mehanizam kojim će dobiti Izborni zakon po svojoj mjeri te da ga svakako treba u djelimičnom, ali ograničenom obimu reformisati. Ali Čović to ipak nije spomenuo, već je istaknuo da je Mostarski sporazum bio glavna tema razgovora, a ne stalne blokade.
Ne bi to uopće bilo sporno da Čović i Nelson nisu već nekoliko puta puta sjedili i razgovarali na istu temu i da je svaki put prilikom pisanja saopćenja Čović nastojao u bosanskohercegovačkoj javnosti održati dojam da njegova shvatanja imaju puno veći odjek nego što je to zaista slučaj.
Ovaj sastanak Čoviću nije prvi "šum u komunikaciji"
Par mjeseci ranije, u oktobru 2020. godine Čović je imao sličan sastanak sa Nelsonom (prisutan je bio i Johann Sattler) i na Twitter profilu napisao kako se razgovaralo o važnosti principa "legitimnog predstavljanja" i konstitutivnosti. Tri sata ranije američka ambasada je istakla da se razgovaralo o važnosti i posvećenosti stvarnim reformama u smislu ostvarivanja euroatlantske budućnosti.
Prosto je nemoguće da se u ovolikoj mjeri razlikuju saopćenja, a da su pretpostavimo, sudionici zaista pratili šta sagovornici iznose.
Vjerovatno je predsjednik HDZ-a spomenuo Mostarski sporazum, "legitimno predstavljanje" i konstitutivnost, ali američki ambasador nije tome pridavao značaj i razgovor nije tekao u tom smjeru, jer je sam razgovor i inicirao Nelson. Jedino ako je američki ambasador pozvao Čovića da bi slušao istu priču koju ponavlja godinama.
Načelno Dragan Čović nije ništa pogriješio, međutim suštinski razgovor i poruke nisu išle u smjeru u kojem bi to želio, ali u nadi da u javnosti održi dojam da vlada situacijom i da je u političkoj ofanzivi svako saopćenje oblikuje na način da počinje i završava sa pričom o reformi Izbornog zakona. Cilj toga je stvaranje psihotične atmosfere u javnosti i pritisak na probosanske političare u nadi da će u fokusu zadržati teme koje odgovaraju njegovoj političkoj agendi.