Jer me se tiče: Danas istaknite bijele trake u znak sjećanja na stradale Prijedorčane
Krajem aprila 1992. SDS je, uz pomoć paravojnih formacija i JNA, izveo klasični vojni puč i preuzeo vlast u Prijedoru. Samo nekoliko dana poslije počeli su i prvi masovni zločini, a kraj maja i definitivno je označio početak krvavog prijedorskog ljeta te 1992.
Posljednjeg dana maja 1992. godine, vlasti bosanskih Srba u Prijedoru su izdale naređenje da nesrpsko stanovništvo u ovom gradu mora obilježiti svoje kuće isticanjem bijelih čaršafa ili zastava i da pri izlasku iz kuće oko ruke moraju nositi bijele trake. Bila je to jasna namjera da se obilježe svi oni koji će kasnije biti zatvarani, mučeni, ubijani i progonjeni.
U samo nekoliko mjeseci ubijeno 102 djece
Prema zvaničnim informacijama iz udruženja žrtava, u Prijedoru je ubijeno ukupno 3.173 civila, dok je 31.000 ljudi bilo zatočeno u logorima u okolini Prijedora. Od kraja maja do kraja augusta 1992. godine u Prijedoru su ubijena 102 djeteta i 256 žena.
Godinama poslije, preživjelim žrtvama bilo je zabranjeno sjećanje. Tek u posljednjih nekoliko godina, posebno kroz Dan bijelih traka, prijedorska ali i svjetska javnost, bivaju svake godine podsjećene na strašni zločin nad nesrpskim stanovništvom ovog grada i kraja.
Emir Hodžić, aktivista inicijative “Jer me se tiče” i jedan od inicijatora Dana bijelih traka kaže za Klix.ba kako će i ove godine kolona koja će obilježiti Dana bijelih traka svoju šetnju završiti u centru grada gdje će položiti 102 ruže sa ispisanim imenima ubijene prijedorske djece.
“To je simboličan memorijal u odsustvu jer ne postoji memorijal ubijenoj djeci Prijedora. Odatle ćemo uputiti apel prijedorskim vlastima da odobre izgradnju spomenika ubijenoj djeci”, kaže za Klix.ba Emir Hodžić koji dodaje da će i ove godine šetnja biti mirna i dostojanstvena.
Emir dodaje da je poziv javan te da su dobrodošli i predstavnici gradske vlasti, ali im se niko nije najavio. Gradonačelnik Marko Pavić rekao je u izjavi za medije da on najvjerovatnije neće doći objasnivši da on s povratnicima želi biti 365 dana u godini a ne samo pet minuta tokom Dana bijelih traka.
Edin Ramulić, predsjednik udruženja Prijedorčanki “Izvor”, kaže da je situacija ove godine u Prijedoru relaksiranija nego prethodnih. Smatra da će ove godine biti mnogo jednostavnije održati javni skup jer je, zvaničnom sudskom presudom, jasno rečeno da žrtve imaju pravo na sjećanje te da policija nema pravo zabrane skupa kako se dešavalo ranijih godina.
Ne želimo politizaciju žrtava
“Iskreno, pomalo se jedino pribojavmo da će neko zloupotrijebiti taj skup. Konkretno, mislim na ljude poput Sejfudina Tokića. Nadam se da takvi neće doći i napraviti neki incident. Također, nadam se da neće neko iz političkih stranaka pokušati zloupotrijebiti ovaj skup”, kaže Ramulić koji dodaje da je Dan bijelih traka izrastao u jedan događaj koji, prvenstveno, znači mnogo žrtvama ali i svim aktivistima za ljudska prava.
“Mi želimo da gradimo jedno normalno društvo što podrazumijeva i slobodna i mirna javna okupljanja s konkretnim ciljevima. U ovom slučaju to je izgradnja spomenika ubijenoj djeci Prijedora”, kaže Ramulić.
Što se tiče spomenika ubijenoj djeci Ramulić objašnjava da je inicijativa još prije pola godine predana predsjedavajućem Skupštine grada Prijedora, ali da je on još uvijek drži u svojoj latici. No, određene informacije nagovještavaju da bi se moglo desiti da Prijedor ipak uskoro dobije ovakav spomenik.
“Ono što jeste gorka pilula jeste da je predsjedavajući Skupštine grada Prijedora Bošnjak. On još uvijek, iz njemu poznatih razloga, nije pustio inicijativu u skupštinsku proceduru. Možda je to dobro, možda je to jedini način da se odnosi prvo otkrave, dobije neka podrška, pa da se onda ide sa inicijativom”, kaže Ramulić koji se nada da će se inicijativa naći na prvoj narendoj skupštini.
Prethodnu godinu u Prijedoru je obilježen i ekshumacijom masovne grobnice Tomašica, jedne od najvećih masovnih grobnica u BiH. Nakon završene ekshumacije, lokalitet bi trebao da bude vraćen u prvobitno stanje, ali to još uvijek nije učinjeno.
Također, postoje indicije da se u blizini Tomašice nalazi još jedna masovna grobnica. Lokalitet Jakarine Kose već je trebao biti istražen, ali zbog nedostatka državnih tužilaca i finansijskih sredstava, do toga još uvijek nije došlo.
