Jevrejska zajednica o misi za Bleiburg: Komemoriraju se krvnici naših majki, očeva i djedova
"Jevreji naše zemlje, Bosne i Hercegovine i Jevreji grada Sarajeva posebno, kao potomci stradalih više od deset hiljada Jevreja, od kojih je više od sedam hiljada iz Sarajeva, ne možemo prihvatiti činjenicu da grad Sarajevo, čiju slobodu smo obilježili prije mjesec dana i slavimo je kao Dan grada Sarajeva, osuđujemo najavljenu komemoraciju i misu davno pobijeđenom ustaštvu.
Ovom misom za zločince nad građanima Sarajeva, među kojima su Maks Luburić, Jure Francetić i da ne nabrajamo dalje, komemoriraju se krvnici naših majki, očeva, djedova, naših sunarodnjaka i svih drugih nevino stradalih od ruke fašista paradržavne tvorevine NDH", ističe se u pismu.
Finci i Kožemjakin naglašavaju da Sarajevo kao multireligijski i multinacionalni grad ne zaslužuje da kao slobodarski grad, grad koji je u prošlosti prolio dosta nevine krvi u borbama protiv totalitarizma i represije, fašizma posebno, bude mjesto pokušaja prekrajanja istorije i izjednačavanja žrtava s krvnicima.
"Ne želeći da komentarišemo i osporavamo pravo Katoličke crkve, koja je slobodna u odlučivanju i svom djelovanju, bili bismo zadovoljniji da nije prihvaćena odluka organa iste o održavanju mise za žrtve Bleiburga u Sarajevu. Kao Jevrejska zajednica BiH i Jevrejska opština u Sarajevu možemo samo uputiti svoj najoštriji protest i osudu ovog čina, čiju pozadinu u BiH ničim ne možemo opravdati.
Ne negirajući da je u Bleiburgu stradao i dio nevinih ljudi, uglavnom političkih istomišljenika ili članova porodica fašista, kolaboracionista i direktnih krivaca za sva zla fašizma, ustaštva posebno, nedužnim žrtvama odajemo dužnu poštu i pijetet, ali njihovi muževi, očevi i drugi članovi porodice, koji učiniše sva zvjerstva nad nevinim ljudima u zloglasnim logorima i pokoljima širom naše zemlje, ne zaslužuju da im se u Sarajevu ni ime pomene.
Sutra obilježavamo 9.maj, Dan pobjede nad fašizmom, zar ne bismo bili licemjeri sedam dana kasnije komemorirati fašizam. Recimo odlučno NE", zaključuje se u pismu Jakoba Fincija i Borisa Kožemjakina.
