Jezivi zvuci pucanja zemlje odzvanjaju Cerskom, munara "preživjeli" svjedok strašnog klizišta
Muškarci čiste put rukama i lopatama te jednom mašinom koju imaju. Popravljaju mostove koje je odnijela nabujala rijeka, uklanjaju kamenje koje se odronilo klizištem i zaprijetilo kućama. Iz Čelebića u Cerskoj, gdje se dio brda doslovno otkinuo, prekrio jednu kuću, srušio džamiju i zaprijetio ostalim kućama, mještani su iseljeni.
Veliki broj kuća ostao je pust. Put je većinom odronjen i niz njega i brda se slijeva potočić nastao padavinama. Teren je veoma nestabilan. Ostala je samo munara koja je preživjela silni "udar" prirode. Čuju se samo ptice i zvuk pucanja zemlje.
"Mi smo sami svojim rukama sjekli i donijeli balvane kako bismo popravili most koji spaja dvije obale. Nama ne treba pomoć u hrani, trebaju nam lopate i barem jedna mašina da nam pomogne u čišćenju puta", rekao je jedan od mještana.
Akciji gradnje mosta pridružili su se i uposlenici Univerzitetskog kliničkog centra Sarajevo koji su došli kako bi donijeli pomoć u hrani i lijekovima te pregledali više od 90 pacijenata u tom naselju. Srećom, zabilježena su samo četiri slučaja pojave svraba. Improvizirana ambulanta bila je u Osnovnoj školi.
Azmir i Nizama Sajmanović su bili u kući s bebom i malom djevojčicom kada se klizište pokrenulo i došlo do njihove kuće. Srećom, kuća nije oštećena, ali prilaz bio potpuno zatrpan.
"Rijeka je počela nadolaziti u 23 sata. Poplavilo je prizemlje kuće i špajz na prvom spratu. Uspjeli smo spriječiti dalje plavljenje nasipima. Voda je nanijela veliko kamenje i odronulo brdo. Mještani su se organizovali i sve ručno počeli čistiti. Razočarana sam što je pomoć prolazila pored moje kuće, ali niko mi nije došao da pita kako je živim s moje dvoje djece i kako mi je stanje s kućom. Došli su tek peti dan", rekla Nizama koja je učiteljica u osnovnoj školi.
Nekoliko dana nisu imali vode ni struje. Svaki dan prolijevaju 90 litara mlijeka, jer zbog puteva ga ne mogu razvoziti i prodavati. Krave su srećom spasili.
"Ništa nismo uspjeli posijati. Kada god počne kiša pretrnem. Strah me zaspati jer me strah da ću se probuditi i da će kuća biti na drugom mjestu ili da ćemo poginuti u snu. Najviše me strah zbog djece", rekla je Nizama sa suzama u očima.
Brine se za budućnost sebe i svoje djece. Ali ne predaje se. Uprkos svoj nesreći koja je mještane Cerske zadesila, puni su pozitivne energije i rade nasmijani. Zamolili su dobre ljude da im dođu i pomognu očistiti put i donesu barem jednu mašinu jer danima već čiste rukama. U akcijama učestvuju svi muškarci koji su zdravi.
"Valja živjeti dalje", poručili su zahvalni uposlenicima UKCS-a koji su ih posjetili, donijeli pomoć i pomogli u radovima.
Marija Šerifović napala takmičara Zvezda Granda: Ubila bih se da moj sin ode to raditi
