Josip Juratović: U BiH se mora tražiti alternativa, nemamo s kim razgovarati
Gospodine Juratoviću, u Stuttgartu ste prisustvovali okupljanju uspješnih Bosanaca i Hercegovaca u Njemačkoj i susjednim zemljama. Šta ovakva okupljanja znače za budućnost ne samo BiH nego kompletnog Zapadnog Balkana?
Već dugo prisustvujem ovakvim skupovima. To su jako bitni skupovi na kojim se susreću uspješni ljudi koji su porijeklom sa Zapadnog Balkana. To je neka vrsta snage. Osjeća se da nas ima mnogo koji smo uspješni vani. Jako bi mi bilo drago ako bi se taj uspjeh prenio i na zemlje iz kojih potječemo. Upravo sada, u situaciji gdje mnogo mladih odlazi i napušta zemlju, bilo bi dobro kada se ta energija i iskustva, koja se pokupe u inostranstvu, prenesu u zemlje našeg porijekla. Jedan od glavnih ciljeva Berlinskog procesa je jačanje tržišta u regiji i jačanje infrastrukture. Manje-više se sve okreće oko ekonomskog procesa i uspjeha i mislim da bi to iskustvo sada bilo potrebno prenijeti upravo u te zemlje gdje bi se konačno pokrenula ekonomija, dakle da motor krene iz tih zemalja, kako ljudi ne bi odlazili.
Pomenuli ste Berlinski proces. Da li ste zadovoljni rezultatima koji su do sada postignuti i koji su najveći problemi s kojim se susreće Berlinski proces?
Ja sam jedan od, ne mogu reći inicijatora, ali nosilaca ideje tog Berlinskog procesa i jako sam trijezan postao po tom pitanju jer imam osjećaj da su, kada govorimo o Berlinskom procesu, to manje-više susreti na najvišem nivou. Što se tiče realizacije tamo dogovorenog, sve je presporo jer jednostavno u regiji upravo nema onoga što je najpotrebnije, a to je regionalna suradnja na privrednom planu, a oko toga, što je i logično, stoji politika. Politika mora jasno dati signal da želi jačati tržište u cjelokupnoj regiji. Tu imamo ogromne nedostatke i jako sam nezadovoljan sa onim što je do sada postignuto i kojom se brzinom sve pokreće. Vidite, zemlje u regionu svake godine napuštaju stotine tisuća mladih ljudi, odlaze cijele obitelji jer jednostavno više nemaju vjeru u budućnost i mislim da je politika tu prije svega odgovorna za to ali i da politika konačno sada mora početi, konkretno u regiji surađivati i stvarati tržište i time platforme za uspješan biznis i investicije ili će polovina mladih napustiti tu regiju.
Građani se moraju osvijestiti
Na Zapadnom Balkanu, posebno u onim zemljama koje nisu članice EU se sa nestrpljenjem očekuje novi zakon o useljavanju u Njemačku. Mnogi na Zapadnom Balkanu sjede na spakovanim koferima.
Znam da će mnogi napustiti regiju, ali ja ne mogu iz Njemačke u kojoj se dobro živi reći čekajte da dođu bolja vremena To je jedan od razloga zašto se pod hitno mora nešto poduzeti da se u regiji stvori perspektiva za ljude. To prije svega mora odraditi politika. Moram iskreno reći da je politika jedna strana, međutim, građani i društvo su druga strana te medalje. Građani i društvo permanentno biraju politike koje upravo više od 25 godina održavaju takvo stanje. Ne znam kada će se jedanput taj narod osvijestiti. U svakom slučaju je potrebno da se konačno osvijestimo i da znamo i da shvatamo da su stranke koje nose nacionalni predznak, bez obzira koje nacije, da najveći neprijatelji svojih naroda.
Stiče se utisak da građani, posebno mladi, bježe od problema jer smatraju da ne mogu ništa promijeniti. Kakva su vaša iskustva sa mladima i političarima sa Zapadnog Balkana? Ima li potencijala među mladim?
Mislim prije svega da imamo političare koji su prije svega nastali kroz stranke ali na taj način da su bili poslušni vođi. Nemamo demokratskih stranaka i u strankama nemamo dovoljno ljudi koji imaju određene kvalitete i sposobnosti.Zato imamu politiku kakvu imamo. A narod bira onu politiku kakva se nudi. Tu je ustvari najveći problem. Politikom sam se počeo baviti sa 16 godina jer sam bio svjestan da ako želim bolju budućnost moram se angažirati. To je upravo najveći problem jer se mnogo mladih angažuje u različitim nevladinim organizacijama, inicijativama i organizacijama, a premalo u političkim strankama. Lijepo je iz nevladinih organizacija kritikovati postojeće društvo, ali gdje je transmisija u stranci jer na kraju krajeva u parlamentima sjede parlamentarci koji su iz stranaka. Druga stvar, posebno što se tiče BiH, mi nemamo sposobne parlamente. Parlamenti su manje-više nefunkcionalni zato jer su pod kapom tih nacionalnih vođa stranaka. Parlament kao najviši organ demokratskog sistema koji je i reprezent naroda je nefunkcionalan. Tome treba posvetiti puno više pažnje.
U čemu je problem?
Problem je u tome da društvo mora pokušati tražiti alternative. Poduzetnici su tu najiskusniji. Ako jedan biznis ili sistem ne funkcionira, oni onda traže novi. Ako neki biznis propadne onda se iz toga uči i pokušava se naći alternativa. Tako nešto se mora početi razvijati u društvu. Sami moramo graditi društvo. Jedno vam sigurno mogu reći: izvana niko dolje neće moći izgraditi društvo. Mi izvana možemo dati pomoć i sugestiju, ali na kraju krajeva 90% posla moraju dole odraditi. Apsolutno ne prihvatam kritiku da je za postojeću situaciju, da li u BiH ili u cijeloj regiji kriv neko izvana, bilo da je riječ o Amerikancima, Rusima, Kinezima, a na kraju krajeva i EU. To je obmana. Takve priče su obmana od onih koji nemaju alternativu.
U BiH nemamo s kim razgovarati
U zemljama Zapadnog Balkana se ponekad čuje da je EU, ali i Njemačkoj, dosta više problema na Zapadnom Balkanu. Da li EU i Njemačkoj više dosta Zapadnog Balkana?
Nije nam dosta Zapadnog Balkana. Međutim, činjenica je da momentalno, ako gledamo na globalne razmjere, postoje druga žarišta. Ali, budimo iskreni. S kime da pregovaram u BiH? Nemamo uspostavljenu vladu. Uspostavili su parlament da bi dobili plaće, ali nema vlade. Dakle, imate neku tehničku vladu koja se fino ukomotila i koja želi tako ostati vijeke vjekova. Ustvari, mostarska situacija prelazi na cijelu BiH, barem na Federaciju BiH. Sada mi recite s kim treba da pregovaram? Koga trebam uzeti za sugovornika, jer nemam vladu koja je izabrana na zadnjim izborima. Na kraju krajeva dolazimo u poziciju da su nam isti sugovornici već 20 godina. A to su ljudi koji su iz stranaka sa nacionalnim predznakom i koji nam stalno govore da je drugi kriv. Druga strana je kriva. Ko je god rješenje ponudili uvijek se nađe problem. Ustvari, tamo se ne traži rješenje jer se traži način kako zaobići rješenje koje se nudi sa bilo koje strane. Jer je njihovo rješenje za njih najbolje rješenje.
Juratović: Stečeno znanje u inostranstvu primijeniti u zemljama porijekla
Njihovi žiroračuni su debeli, imaju vile, imaju kojekakve biznise u sjeni. Zašto bi oni htjeli u EU? Oni se plaše sindroma Sanader. Zamislite da uvedemo Poglavlje 23/24. Pola njih bi možda završilo u zavoru. Barem tako mislim. Dakle, oni ne žele u EU. To je sve obična laž i priča. Oni pričaju da žele u EU, a mole boga da do toga nikada ne dođe. To je činjenica. Dakle, ako se to zna, onda narod konačno mora pokušati pronaći alternativu. Jedino ako i narodu odgovara taj sustav. I to je pitanje. Mnogima je u tom sustavu očigledno lagodno. Ne moraju razmišljati. Negdje tamo rade kao činovnici, pa nešto zarade na crno i fino se živi. Zašto bi se neko trudio i mučio ako može lagodno živjeti. To je društveni problem i oko toga se moraju konačno pozabaviti mladi. Jer na kraju krajeva neće moći svi otići vani. I ja sam izašao. Ja sam sada uspješan. Ali sam počeo u lančanoj proizvodnji. I prvo sam bio neka vrsta sluge. Moraju znati da rijetki uspijevaju. Uglavnom su građani drugog reda, nedovoljno plaćeni i iskorištavani. Ako im je to draže, ako ima je maćeha draža od majke onda im ja ne mogu pomoći. Razlika između omladine nekada i sada je što se današnja omladina ne bori. Oni napuštaju zemlju i to je tragedija. Ne znam šta će biti. Mene jako zabrinjava cijela situacija. Sustavi to neće izdržati. Pojavljuje se situacija gdje se bojkotuju parlamenti, gdje se ne izlazi na izbore... To je apsolutno pogrešan put.
Istražili smo: Koliko košta održavanje Octavije 2.0 TDI i 1.5 TSI do 100.000 kilometara?
