Kad populizam i neznanje zavlada i Tvrtko se u grobu prevrće: Stanivuković je bježao sa časova historije
Kako lakše doći do birača nego nacionalizmom, površnim tumačenjem historije, a što je historija dublja i seže dalje u prošlost, populizam više dolazi do izražaja. Tako se Stanivuković u desetominutnom govoru, punim krupnih riječi i još većim samopouzdanjem mamio aplauze u banjalučkom parku otkrivajući spomenik kralju Tvrtku I Kotromaniću, koji je predstavljen kao konjanik.
I tu ne bi bilo mnogo toga spornog da se ambiciozni Stanivuković držao činjenica, ali je evidnento da nije baš volio historiju. A i ako je kojim slučajem volio taj predmet, onda je često bježao s nastave i vješto konstruisao narativ koji će mu poslužiti za političke prilike.
Primitivizam i dezavuisanje
Stanivuković je sam sebe nahvalio u govoru koji nije ništa drugo no primitivan i pun dezavuisanja. Sebe je predstavio kao spasioca jednog dijela prošlosti, konkretno prošlosti vezane za bosanskoga kralja Tvrtka I Kotromanića.
"Neko želi da kaže, pogledajte one ljude u Banjoj Luci, pogledajte gradonačelnika. Oni rade nešto što ne valja. Vraćaju ovdje bosanski duh u Republiku Srpsku. A u suštini je suprotno, ovo je srpski duh u Bosni i Hercegovini. Ovo je srpski karakter, jer Tvrtko I Kotromanić je srpski vladar, je srpski kralj i njegova zvanična titula je srpski kralj Bosne, Primorja i Zapadnih strana. Mi znamo ko smo", rekao je između ostalog Stanivuković u desetominutnom pamfletu.
Gotovo sve što je izgovorio gradonačelnik Banje Luke je pogrešno. On je srednjovjekovnog bosanskog kralja nevješto smjestio u kontekst nacionalnih okvira, koji se pojavljuju tek stotinama godina kasnije. Jer lijepiti nacionalni identitet Tvrtku, koji je vladao u 14. stoljeću je ne samo paradoksalno već i uvredljivo.
Tvrtko je bio vladar bosanske porodice Kotromanić, koja je po srednjovjekovnom običaju sklapala porodične veze i van svojih granica. Tako su Kotromanići, a konkretno Tvrtko imali porodične veze sa dinastijom Nemanjića, ali i sa Šubićima. To je bio jedan od načina vođenja politike i učvršćivanja savezništava.
Stanivukoviću je dakle sporan bosanski duh pa ga negira i naglašava srpski duh, vjerujući da bi mu valjda Tvrtko aplaudirao. A veće su šanse da bi ga Tvrtko, da ga čuje "utamničio" zbog takvih izjava i svojatanja srednjovjekovnog vladara pod plaštom nacionalne politike.
Spomenuo je Stanivuković i bana Kulina pa naprimjer preskočio da sam ban Kulin sebe naziva bosanskim banom, ali je pogodno tlo našao u uvodu povelje i rečenici "U ime oca i sina i duha svetog...". To je Stanivukoviću dokaz da BiH ima hrišćanski identitet pa to pokušava smjestiti i u savremeni kontekst.
"Bosna je srpska i pravoslavna zemlja. Bosna historijski i Hercegovina pripada nama Srbima, ali politički to je nešto drugo", kazao je Stanivuković.
"Odreći se Tvrtka znači odreći se i Gavrilovog hica i Čabrinovićeve bombe znači odreći se svih naših junaka koji su stradali od truskog kolca i austrijskog konopca", ushićeno je povikao Stanivuković.
Stanivukovićev vremeplov
Ove dvije rečenice govore koliko Stanivuković miješa historijske kontekste, koji jedni s drugima ne mogu funkcionisati. Pokazuje kako Stanivuković udara na najtanje osjećanje građana gdje može na plitak način probuditi osjećaje kod ljudi, bez ikakvog smislenog historijskog konteksta stavljajući u isti ravan srednjovjekovnog bosanskog kralja, i atentatore na austrijskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda 1914. godine, kada su nacionalne ideje već bile uveliko razvijene.
"Da nije bilo svih ovih heroja i heroja iz posljednjeg rata, ne bi bilo ni nas", rekao je Stanivuković i nevjerovatno uspio povezati Tvrtka i vojnike RS-a. Još je samo nedostajalo da kaže kako je Tvrtko predvidio postojanje entiteta Republika Srpska.
Stanivuković nije propustio priliku da ismije spomenik Tvrtku u Sarajevu, za kojeg kaže da čuči, dok je banjalučki ponosan, na konju. Svakako i spomenik Tvrtku u Sarajevu, kontekst u kojem je postavljen je na neki način odraz populizma i pristupa koji ne odiše slušanjem struke, no govor Stanivukovića školski je primjer nacionalizma, dezavuisanja javnosti i raspirivanja podjela.
Takmičenje u postavljanju spomenika očito prelazi sve granice, a ni Sarajevo niti Banja Luka nisu se sjetili da umjesto spomenika podrže izdavanje naučne edicije o Tvrtku, stipendiranje medievelista koji će dati više doprinosa ovoj temi nego neki spomenik. Ali za spomenik treba najmanje vremena, a politički benefiti su ogromni, naročito oni u slučaju Stanivukovića, koji "putuje kroz stoljeća" praveći poveznice bez imalo stida o uzročno-posljedičnim vezama. Na tom ispitu bi ga oborio i sam kralj Tvrtko. Bosanski srednjovjekovni vladar.
Trumpov zet korak bliže gradnji stambeno-poslovnog kompleksa u centru Beograda
