Kad se država ne poštuje, dodici i entiteti kolo vode: Case study - slanje pomoći Turskoj

Kao što je pokazao primjer iz pandemije koronavirusa, tako i svaka naredna vanredna situacija ogoljuje veliku disfunkcionalnost državnih institucija. To je potvrdio i posljednji primjer kada je BiH trebala poslati spasioce u Tursku. Paradoks je da postoji konsenzus da se pomoć pošalje, ali kod dogovaranja procedura i načina slanja pomoći nastaje problem.

Takva situacija odgovara Miloradu Dodiku i vlasti koju on predstavlja jer pokazuje nefunkcionalnu državu, a s druge strane kooperativan entitet.

Jer, ukoliko postoji saglasnost da se pomogne Turskoj, zašto državni nivo, a prije svega ministar sigurnosti Nenad Nešić nije iskoordinirao sa entitetima i Distriktom Brčko da se oformi jedinstven tim spasilaca iz entiteta u kojem će biti i ljekari. Takva pomoć, da je poslata odmah bila bi mnogo efektnija, jer bi doprinijela spašavanju preživjelih koji su zatrpani pod ruševinama ja jugoistoku Turske. Sve potrebne odluke uz poštivanje zakona mogle su se donijeti u roku od 24 sata i to sjednicama telefonskim putem.

Međutim, na sceni smo imali potpunu konfuziju, gdje su se slale poruke kako je BiH spremna pomoći, ali kako eto na državnom nivou nemamo spasilaca. I da, nemamo ih na državnom nivou, ali imamo na nižim nivoima kojima je samo trebalo zeleno svjetlo i blaga koordinacija države.

Umjesto toga ministar Nešić se poziva na procedure, iz FBiH su čekali odobrenja pa kada su vidjeli da RS nikoga niti pita već samostalno organizira odlazak spasilaca u Tursku, onda su i sami identično postupili.

U konačnici, odlazak bilo kojih spasilaca je pohvalan, ali se postavlja pitanje integriteta države. I koliko god je neumjesno politiku miješati u situaciju kakva je zadesila Tursku, činjenica je da će među spasiocima iz BiH biti oni koji će reći da su iz Republike Srpske, dakle oni koje je Dodik poslao. S druge strane će biti oni iz FBiH koji će reći da su iz BiH. I to je odraz unutrašnje konfuzije stanja u BiH prema vani.