Tri scenarija
23

Kako će se odlazak Aljoše Čampare odraziti na SDA u "njegovoj" Hercegovini

R. D.
Čampara sa Zvizdićem za vrijeme jedne Veležove utakmice u Vrapčićima
Čampara sa Zvizdićem za vrijeme jedne Veležove utakmice u Vrapčićima
Ostavka Aljoše Čampare na pozicije u Stranci demokratske akcije (SDA) izazvat će tektonske poremećaje u sarajevskim organizacijama najjače političke stranke u Bošnjaka. Sigurno je da ni ostatak stranke dalje neće ostati pošteđen, a to se posebno odnosi na Čamparinu drugu "bazu" – Hercegovinu.

Prisustvo ovog nekad najagilnijeg SDA-ovog operativca te njegovog najbližeg rođaka Denisa Zvizdića u Hercegovini bilo je izuzetno primjetno, a ogledalo se u različitim manifestiranjima, od uspostave vlastite stranačke strukture do klasičnih PR aktivnosti. Sve je naravno imalo ishodište u porodičnim korijenima, a što su neskloni mediji znali prikazivati u pežorativnom kontekstu.

Najaktuelnijeg SDA disidenta tako smo često viđali na utakmicama Veleža u Vrapčićima, posebno dok je kultni mostarski klub plovio neuglednim prostranstvima Federalne lige.

Znali smo ga sresti i na bajram-namazima i sličnim poluprivatnim aktivnostima, a iz te kuhinje je i izašao i popriličan gaf kad je Zvizdić u vrijeme pandemije izražavao podršku hercegovačkim zdravstvenim institucijama posjećujući bolnice u kojima se ne liječe covid pacijenti.

Iza svega toga ostala je ozbiljna stranačka infrastruktura posebno izražena u mostarskoj i stolačkoj organizaciji, gdje je njegova prisustnost bila i najjača. "Neke od bitnijih tačaka u Bosni i Hercegovini su Mostar i Stolac, i za opstojnost države, a ako hoćete i Bošnjaka", kazao je svojevremeno Čampara pojašnjavajući vlastito prisustvo u Hercegovini, što se opet ne mora samo plošno iščitavati.

Odlazak Čampare ne dolazi u dobro vrijeme za SDA u Hercegovini. SBB se već odavno pohvalio da je otkinuo najmanje dva ministra iz kantonalne vlade koja je osuđena na još dvije godine tehničkog vegetiranja, a stranka je pod velikim pritiskom lokalnih izbora u nacionalno podijeljenim i osjetljivim sredinama, i to posebno baš u Mostaru i Stocu.

Šta će biti s kadrovima koji su se još iz vremena stranačkih predizbornih preslojavanja iz 2018. godine svrstavali u one koji kao člana Predsjedništva BiH vide Denisa Zvizdića, što je iskon svega ovoga, ostaje da se vidi, a obično postoje tri scenarija.

Neki će vjerovatno krenuti za njim, bude li, kako se špekulira, formirao svoju stranku ili otišao u neku već postojeću, a ima ih dosta, neki kažu i dovoljno, sličnog političkog profila.

Drugi će u klasičnom ličnom vaganju i političkoj raskrsnici između lojalnosti strukturi i političke pozicije u najjačoj stranci u državi odabrati sigurnost i klasično bošnjačko "netalasanje".

Treća opcija je najzanimljivija i ogleda se u paralelnim strukturama već viđenim u sličnim političkim procesima, posebno ako uzmemo kao aksiom erdoganizaciju stranke u posljednjim godinama. Takve procese, vidjeli smo to, obično prate i kontra procesi.