Kako godinama hodamo ulicama nazvanim po fašistima, a država to toleriše i gura pod tepih
I tako godinama funkcionira bh. društveno-politička zbilja. Red fašističkih parada i ispada, red zgrožavanja, a na predložene zakone nema reakcije.
Građani BiH koji žele zemlju bez fašizma i fašističkih obilježja, bez glorifikacije zločinaca na bilo koji način, nakon jučerašnjeg četničkog postrojavanja i prijetećih poruka u Višegradu, sada očekuju minimalno konkretnu reakciju institucija, a prije svega Tužilaštva BiH.
Da li će reakcija uslijediti ili će sve ostati samo na nivou zabrinutosti ostaje da se vidi. Vrijeme je do sada pokazalo da je država lijena u borbi sa sličnim pojavama.
Tako godinama koračamo ulicama u nekoliko bh. gradova koji nose nazive po historijski presuđenim fašistima i zločincima.
Primjera radi, uz sam stadion nogometnog kluba Slavija u Istočnom Sarajevu su table s imenom Draže Mihailovića.
Prije nekoliko godina na Palama je studentski dom nazvan po Radovanu Karadžiću. I nakon prvobitnih osuda ništa se nije promijenilo.
U Mostaru je također nekoliko ulica koje nose nazive fašista iz NDH. Tako su i neke javne institucije smještene u ulici Mile Budaka, koji je jedan od ideologa ustaškog pokreta. U Mostaru je i ulica Jure Francetića, zloglasnog koljača i osnivača tzv "Crne legije".
Tu je i ulica Viteza Rafaela Bobana (1907.-1947.), koja postoji i u Grudama, čovjeka koji je rođak Mate Bobana. Također, tu su i ulice Vokića i Lorkovića. Riječ je o ministru unutrašnjih poslova NDH Mladenu Lorkoviću i ministru oružanih snaga NDH krilniku Anti Vokiću.
Denis Bećirović iz SDP-a je još prije 11 godina podnio inicijativu da se donese zakon o zabrani svih neofašističkih organizacija i upotrebe njihovih simbola, uključujući zabranu ustaških i četničkih organizacija, kao i onih koje se naslanjaju na tradiciju Handžar divizije.
Ništa od toga nije usvojeno. Zanimljivo je da je u Strategiji za prevenciju i borbu protiv terorizma od 2006. do 2009. četnički pokret bio prijetnja. U posljednjoj Strategiji četnički pokret je izbrisan s liste prijetnji po sigurnost.
A BiH će se morati suočiti s ovim problemom. To pokazuje i primjer Hrvatske kojoj Austrija svake godine sve intenzivinije spočitava i sam skup na Bleiburgu, a ove godine i zabranjuje održavanje mise zbog veza s fašističkom ideologijom i ikonografije koja se prezentuje.
Hoće li se i priča o četničkom pokretu, ali i nazivima ulica zaboraviti za nekoliko dana, kao i mnogo puta do sada i hoće li saopćenja o zabrinutosti i pozivima da neko reaguje biti maksimum vrijeme će pokazati. A rješenje je tu, moguće, samo nedostaje iskrenosti.
