Kako je Milorad Dodik u jednom intervjuu pokazao sav svoj "raskošni" primitivizam
Da simbolika bude veća, a sol na ranu bolnija Dodik je nevjerovatne i uvredljive poruke, naročito o Srebrenici iznio dan uoči 11. jula, svjestan koliko će takve poruke pogoditi porodice žrtava.
Jedna za drugom, redale su se kvazi historijske, političke i antropološke lekcije, protkane mitovima i legendama, kojih se ne bi postidio ni pseudohistoričar Jovan Deretić.
Prema njegovim riječima, mržnja prema Srbima ugrađena je u "germanski kod koji se protezao kroz prošli vijek i visoke predstavnike koje ovdje stalno guraju".
"Imate pogovaranje da je Inzkov otac bio SS oficir. Јa nosim nasljeđe i vaspitan sam u partizanskoj porodice, moj i jedan i drugi djed bili su partizani. Јa sam vaspitan na tim vrijednostima kao što je vjerovatno Inzko vaspitan na vrijednostima svog oca. I šta mi sada treba da ćutimo o tome i da kažemo da su oni nama dobrodošli. Vidite da nisu".
Govoreći o radu Komisije za Srebrenicu koja je formirana u službi negiranja genocida rekao je da ona treba biti podržana od svih normalnih ljudi, "prije svega nas Srba".
"Jer satanizacija treba da posluži da se opere njihova nečasna historija koja je bila uvijek u službi okupatora i onih koji su dolazili, konvertita koji su se prebacivali iz vjere u vjeru", rekao je Dodik, te dodao da je predak Denisa Zvizdića, Juro Zvizdić, "kome su Turci napastvovali ženu", da bi zaštitio porodicu, "odlučio da promijeni vjeru i prihvatio islam".
"Od Srebrenice se pokušava napraviti osnivački mit za naciju koja je posljednjih decenija tri puta mijenjala svoj identitet. Prije 30, 40 godina bili su Srbi muhamedanske vjere, zatim muslimani sa malim "m", a od 1993. Bošnjaci". rekao je Dodik, te dodao da su za razliku od Bošnjaka, Srbi slobodarski narod, koji je bio uporan u svojim nastojanjima da očuva slobodu i brani Evropu "još od vremena Turaka".
Istakao je da su Srbi stali pred velesilu, stradali i bili potučeni ali "taj zov slobode" nije nestao nikada, ni poslije u balkanskim i svjetskim ratovima, ni za vrijeme NATO bombardovanja.
"Srbi su ljudi koji se razlikuju od Bošnjaka i drugih naroda, jer mi ne kalkulišemo sa svojom slobodom svjesni da ćemo istrpiti ogromne gubitke, ali svoju slobodu ne damo."
Također, zapitao se zašto Inzku smetaju murali ratnog zločinca Ratka Mladića.
"Čovjek koji ima svoju kuću, ima pravo da slika šta hoće, neće mu Inzko i to određivati i govoriti i ulaziti u spavaću sobu, kao što su Turci radili svojevremeno. To govori o njihovom kontinuitetu, prije svega, insistiranja na stereotipu da samo jedni ne valjaju, a drugi su navodno žrtve".
Govoreći o genocidu u Srebrenici otišao je korak dalje. "Ima podataka da su tabuti prazni, da u njima nema posmrtnih ostataka, nego se samo stavi ime", rekao je Dodik, dodajući da je eto njemu ipak žao porodica žrtava.
Dodik je svjesno izabrao 10. juli da iznese šovinističke i nacionalističke stavove, uz veliku dozu cinizma, s namjerom da izazivajući reakciju bošnjačke javnosti, u nedostatku bilo kakvih konkretnih rezultata, još jednom sebe predstavi jedinim zaštitnikom srpskog naroda, a opoziciju ne samo izdajničkom, već i antisrpskom.
U tom smislu nazivajući Bošnjake konvertitima on isti pojam u nastavku intervju upotrebljava opisujući političko usmjerenje opozicionih stranaka i lidera. Baš kao što su Bošnjaci, u njegovoj viziji, "izdali" vjeru, a čini se i srpstvo, opozicija je na istom putu nacionalne stranputice.
"Ne postoji mogućnost da ljudi koji su svoje konvertitstvo pokazali i ranije, kao što su predsjednik SDS-a Mirko Šarović, predsjednik PDP-a Branislav Borenović, gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković, pa i potpredsjednik PDP-a Јelena Trivić, i ne postoji mogućnost da se sa njima kreira odgovorna nacionalna politika", rekao je Dodik.
Olako bi bilo sve njegove riječi racionalizovat, jer Dodik očito gubi kontrolu nad samim sobom, pitanje je samo kakvim posljedicama će njegovi postupci rezultovati u narednom periodu. Njegove riječi nisu daleko, ako već nisu identične, sa ratnom propagandom kojom su se služili Radovan Karadžić, Biljana Plavšić, Ratko Mladić i drugi.
S tim u vezi, sve historijske procese zadnjih nekoliko stotina godina Dodik je predstavio sukobom Srba i Bošnjaka u cjelini, na način da je prve označio superiornijim u odnosu na druge, dajući tom odnosu jasnu dualnost, s jedne strane su slobodarski Srbi, a s druge izdajnici i konvertiti Bošnjaci.
Da stvar bude gora, sve političke promjene, procese i događaje koji su oblikovali ovaj prostor on je predstavio borbom modernih nacionalizama, projektujući današnje identitete, ideologije i shvatanja u kontinuitetu u srednji vijek. Niko više nije siguran u kojem smjeru će nas Dodik, s obzirom da se osjeća politički ranjiv, svojom suludom, mrziteljskom, srednjovjekovnom i primitivnom retorikom sve zajedno odvesti.
