Kako je EU 2019. lobiranjem Banje Luke i Beograda, otvorila prostor za današnju krizu Ustavnog suda
Kako saznaje Klix.ba Banja Luka i Beograd u vrijeme donošenja Mišljenja su najzaslužniji da se pitanje statusa međunarodnih sudija uvrsti u prioritete za članstvo BiH u EU.
Dodatno, tome je doprinijelo to da je Republika Srpska u tom momentu uživala podršku čak pet članica Evropske unije, Mađarske, Austrije, Slovačke i Hrvatske i izvjesno Slovenije.
Kako je nam je rečeno, Evropska komisija je tada planirala da napravi veliki paket u kojem bi svaka strana u BiH mogla dobiti nešto za sebe. Hrvatska je insistirala da se provođenje presude Evropskog suda za ljudska prava "Sejdić-Finci" ubaci u prioritet. S druge strane, za Republiku Srpsku je bilo nepovoljno to što je formiranje Vrhovnog suda BiH, uspostava pravosudnog tijela kojem bi bilo povjereno da osigura dosljedno tumačenje prava u cijeloj Bosni i Hercegovini, navedeno u prioritetima.
Ideja je bila da sve to bude jako teško za provesti, da BiH to ne bi ispunila brzo. Način na koji su neki od prioriteta formulisani ostavili su prostora za različita tumačenja.
Samo Mišljenje kao takvo je Evropskoj komisiji draftovano i debatovano od februara 2016., odnosno početka 2017. godine. Konačni oblik ovog Mišljenja o 14. prioriteta se razvio krajem 2018., odnosno u prvoj polovini 2019. godine u Uredu kabineta tadašnjeg komesara za proširenje Austrijanca Johannesa Hahna.
Tadašnji kontekst je bio takav da je politika proširenja EU bila u krizi, kada su Francuska i Holandija odbile otvoriti pristupne pregovore sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom.
U velikoj mjeri Mišljenje su oblikovali Pariz i Berlin prije svega, sa prioritetima kakve danas poznajemo. Početna tačka je bila da uslovi moraju biti teški, odnosno da pitanje kandidatskog statusa i pitanje otvaranja pregovora na agendu zemalja EU ne dođe u narednih par godina.
To je također period u kojem je Srbija bila pod veliki pritiskom zbog Kosova jer je tada od augustu 2018. godine, do aprila 2019. priča o razmjeni teritorija bila aktuelna. To je bila diplomatska bitka između Pariza i Berlina, a čemu je Brisel, uključujući komesara Hahna, bio blagonaklon.
Osim stava političkih aktera u BiH, najvažnijih članica EU, u prvom redu Berlina i Pariza, važan je bio i stav Washingtona koji je odbio da se gašenje OHR-a uvrsti u Mišljenje Evropske komisije.
