Kako je Goražde obilježio život poznatom američkom umjetniku Joeju Saccu
U tadašnjoj, skoro potpuno uništenoj enklavi UN-a, Sacco se susreo s ljudima, koji su nakon teških ratnih razaranja i gubitaka, nastavili život koji je utkan u njegov strip.
Ovih dana je neke od njih sreo ponovo tokom svoje "tihe" posjete Goraždu, za koje je najviše vezan srcem i dušom, a manje titulom počasni građanin koja mu je dodijeljena prije nekoliko godina. Planetarno poznati i višestruko nagrađivani strip-novinar koji je svjetsku slave stekao sa stripom Palestine, za koju je dobio i American Book Award, nagradu koja se dodjeljuje književnim djelima za izuzetna postignuća, kaže da je jednostavno poželio ponovo biti među ljudima koje je ovjekovječio u svom drugom najznačajnijem stripu koji je rasprodan u nevjerovatnih 300 hiljada primjeraka.
Sjajan grad, dobri ljudi
U Goraždu je kao kod kuće, čak se i pozdravlja sa "Merhaba ljudi".
"Prijatelji, uspomene na prijatelje, zaljubio sam se u ovaj grad i poželio ponovo doći. Ovo je sjajan grad i znači mi puno biti ovdje, u mjestu koje je umnogome obilježilo moj život i tjera me da mu se ponovo vraćam", kaže Sacco.
S nekima od prijatelja iz dragocjenog stripa susreo se u Sarajevu gdje neki od njih danas žive, dok je u Goraždu uglavnom u društvu Edina (op.a Ćulova), premijera kantona, koji je jedan od aktera iz stripa.
"Veliki smo prijatelji, sreo sam i Rikija i druge drage ljude, Edinovu majku također, sretan sam što sam je vidio, brojne druge, ali i što sam obišao neke lokacije", kaže Sacco.
Ističe da mu priznaje počasnog građanina Goražda znači više nego bilo koja druga nagrada ili priznanje koje je dobio.
"Mislim, nisam nešto posebno opterećen time, ali biti počasni građanin Goražda me je zaista pogodilo, doprinijelo je toj neprestanoj želji da se vraćam ovdje, do mjere da taj trenutak ne mogu iščekati. Ma znate, taj osjećaj iznova, jednostavno to priznanje mi čini veliku čast", kaže novinar.
Dodaje kako je teško porediti ratno vrijeme sa sadašnjim.
"Bila su to teška vremena, ali ljudi su ovdje bili zaista prijateljski raspoloženi, to me jako dojmilo. Konvoji su konačno počeli stizati, ljudi su nakon toliko vremena imali ponovo na zalihama šećer,. Kad me sretnu na ulici pozovu me kući na kolače. A nisu ih pravili tako dugo, jednostavno zračili su toplinom koju još uvijek osjećam. Ali dobra stvar u tome što sam ovdje sada je to što samo šetkam preko mosta, srećem ljude okolo i u kafićima, prisjećajući se tih teških vremena. Sada osjećam da su se stvari promijenile na bolje, da ljudi žive život koji nema veze sa ratnim dešavanjima, porodice šetaju gradom. Lijepo je to vidjeti da se dešava kada znate kako je to bilo u onim ratnim vremenima...Most koji je izgrađen kako bi izbjegli snajperiste je još uvijek tu, uvijek je dobro zadržati te podsjetnike, zbog mladih naraštaja, vidjeće to, zapitati se o čemu se radi, stariji će im objasniti...Dobro je održati poveznice i historiju živom! Mladi ljudi trebaju znati kroz šta su prošli njihovi roditelji", kaže Sacco.
Lekcija iz Bosne
Sacco se prisjetio i tragično preminulog prijatelja, novinara Irhama Čeča.
"To ti je život, ljudi umiru u ratu, ali i poslije. Bila mi je čast upoznati ljude poput njega, kao što mi je drago to što su mnogi još tu i mogu se radovati susretu s njima", kaže Sacco.
Sacco je dan ranije bio u Foči na obilježavanju Međunarodnog dana borbe protiv seksualnog nasilja u sukobima. Na pitanje da li je svijet naučio lekcije iz Bosne kaže da moli Boga da se ne ponovi.
"Mislim da ljudi nauče lekciju iz takvih stvari, problem je u tome što traju 25 do 50 godina. Mislim da dvije generacije kasnije moraju ponekad prolaziti iste stvari i učiti iznova iste, jednako teške lekcije, što je jako tužno. Kažem, da smo stvarno naučili lekcije iz Bosne, iz onog što se desilo u Srebrenici... onog što se desilo u Foči, ne bismo ponavljali te stvari. Ali nove generacije stasavaju, ne poznaju rat, ne doživljavaju ga iznutra, stoga se stvari mogu ponoviti, nikad ne znaš...Molim Boga da se ne ponovi", kaže on.
Joe je tokom boravka u Goraždu obišao Zavičajni muzeja i Narodnu biblioteku gdje je potpisao primjerke stripa Safe Area Goražde koji je inače dio stalne postavke ratne izložbe jer je prikaz strašne opsade, ali i života ljudi koji su polako počeli vjerovati da se rat završava i da su preživjeli.
"Sigurna zona Goražde" je odmah nakon prve objave 2000. godine prepoznata kao jedan od apsolutnih klasika grafičke publicistike. Sacco je uostalom prvi autor u historiji novinarstva i stripa koji je svoj novinski izvještaj uobličio u crtani roman. Inače je najpoznatiji po svom strip novinarstvu, posebno u knjigama Palestina (1996) i Fusnote u Gazi (2009), o izraelsko-palestinskim odnosima i Safe Area Goražde (2000) i The Fixer (2003) o ratu u Bosni. Strio o Goraždu je i dobitnik nekoliko značajnih nagrada poput nagrade Time časopisa za najbolji strip 2000. godine, a dobitnik je i stripovskog Oscara - Eisnera - za najbolju grafičku novelu 2001. godine.
Njegovo posljednje ostvarenje je Paying the Land, a otkrio je i da je pri kraju još jedna njegova knjiga.
"Upravo završavam knjigu o Indiji, još jedna knjiga o nasilju. Iskreno volio bih se odmaći od radova vezanih za nasilje, zbog toga što se čini kako je to osnovna tema koje se držim kroz karijeru, vjerovatno je dosta! Zato je lijepo šetati mostom i gledati ljude kako samo uživaju u opuštenosti. Goražde je sjajan grad, nadam se da ćete to shvatiti, kao i kroz šta su ljudi ovdje prošli, oni stariji. Bog blagoslovio Goražde, to je moja poruka i ja sam samo sretan što sam mali djelić te priče. Smatram se dijelom Goražda više nego što to mogu reći za bilo koji drugi dio planete koji poznajem, izuzev možda mjesta u kojem živim, ali što se tiče drugih, izuzetno sam vezan za Goražde. Divno je biti ovdje", kaže Joe Sacco.
Iman Šemić u utrci za fotomodel FBiH: Otkrila nam je kako teku pripreme za ovu svečanost
