Kako je izgledao put i gdje se Bosna i Hercegovina nalazi trenutno po pitanju članstva u NATO savezu
Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, a zatim i Dom naroda su 2005. godine usvojile Zakon o odbrani u kojem se u 84. članu navodi da će Parlamentarna skupština BiH, Vijeće ministara BiH, Predsjedništvo BiH, te svi subjekti odbrane u okviru vlastite ustavne i zakonske nadležnosti, provesti potrebne aktivnosti za prijem BiH u članstvo NATO-a.
Opredijeljenost ka NATO-u potvrđena je i 2009. godine kada je tadašnji predsjedavajući Predsjedništva potpisao zahtjev Bosne i Hercegovine za Akcijski plan za članstvo BiH u NATO-u.
Na zvaničnoj stranici NATO-a navedeno je da je Akcijski plan za članstvo (MAP) program savjeta, pomoći i praktične podrške prilagođen individualnim potrebama zemalja koje se žele pridružiti Savezu.
MAP predstavlja ključni korak prije članstva u NATO-u, a pokrenut je 1999. godine, a prve države koje su sudjelovale u MAP-u pristupile su NATO savezu 2004. godine. Ipak, trajanje MAP-a za neke države je bilo puno duže tako je Crna Gora postala dio MAP-a 2009. godine, a članica Saveza 2017. godine. Sjeverna Makedonija je postala dio MAP-a 1999. godine, a članica Saveza tek 2020. godine.
Nakon što je predan zahtjev za pokretanje Akcijskog plana za članstvo, NATO savez je pred Bosnu i Hercegovinu dao zadatak rješavanja pitanja uknjižbe vojne imovine na državu. Iako taj proces nije završen prije svega zbog opstrukcija iz RS-a, ministri vanjskih poslova NATO-a su 2018. godine odlučili da je NATO spreman prihvatiti podnošenje prvog godišnjeg nacionalnog programa prema MAP i time je MAP prešao u aktivni status. Rješavanje pitanja upis perspektivne vojne imovine na državu je ostao zadatak koji se mora uraditi.
Narodna skupština Republike Srpske je 2017. godine donijela Rezoluciju o proglašavanju vojne neutralnosti RS-a, iako vođenje vanjske politike nije nadležnost entiteta i entiteti ne mogu biti samostalne članovi međunarodnih organizacija ni vojno neutralni.
Već prilikom slanja prvog godišnjeg programa došlo je do novih blokada koje su riješene tako što je 2019. godine SNSD ušao u vlast na državnom nivou, a Milorad Dodik kao član Predsjedništva pristao da se pošalje prvi godišnji program reformi te je formirana Komisija za saradnju sa NATO-om.
Koliko dugo će Bosna i Hercegovina slati godišnje programe reformi zavisi od stepena provođenja reformi, ali prije svega od političke volje unutar NATO saveza da prihvati Bosnu i Hercegovinu. Da bi nova država postala dio NATO-a potrebno je da njeno članstvo prihvate sve NATO članice, a na primjeru Švedske se vidi da se radi o komplikovanim političkim procesima, gdje je samovolja jedne od država dovoljna za blokiranje čitavog procesa.
To da je članstvo u NATO-u prije svega politički proces pokazuje i primjer Sjeverne Makedonije čije je pristupanje Grčka blokirala zbog spora oko imena države. Nakon što su Makedonci pristali da zvanično ime države promjene u Sjeverna Makedonija, Grčka je pristala da odblokira proces pristupanja NATO-u.
Da bi Bosna i Hercegovina postala dio NATO saveza prema Programu reformi potrebno je da tu odluku donese Parlament Bosne i Hercegovine. Trenutno u entitetu RS ne postoji politička opcija koja podržava članstvo Bosne i Hercegovine u NATO. Međutim, to ne treba uzimati kao stanje koje se ne može promijeniti jer je SNSD od pobornika NATO puta prešao put do protivnika, pa ne treba isključiti opcije da uz odgovarajuće poticaje neke političke opcije promjene trenutne stavove.
Bez obzira na ispunjavanje tehničkih uslova konačni ulazak BiH u NATO će u najvećoj mjeri da ovisi o želji NATO-a da primi još jednu članicu u određenom povoljnom geopolitičkom momentu. Ipak, djelovanje vanjskopolitičkog faktora ukazuje na to da je trenutni fokus put ka Evropskoj uniji, a ne članstvo u NATO savezu čiji su uslovi lakše ostvarivi.
