Kako je radilo federalno Ministarstvo za boračka pitanja i da li treba postojati u budućnosti?

4. Novac s pozicija ušteda u Ministarstvu, koji je ranije vraćen u trezor, prvi put je vraćen braniocima;

5. Javni pozivi su otvoreni za sve demobilisane borce bez obzira gdje žive u Bosni i Hercegovini te je u RS-u otvorena kancelarija za pružanje pravne i druge podrške;

6. U posljednjih pet godina za liječenje boračkih kategorija pomoć je dobilo 17.477 porodica, a za šta je izdvojeno 8,5 miliona KM;

7. Osigurani automobili za 340 stopostotnih ratnih vojnih invalida paraplegičara;

8. Sufinansirane sahrane-dženaze za članove 6.907 porodica za šta je izdvojeno 2,9 miliona KM;

9. Za zapošljavanje djece šehida i poginulih branitelja, federalni i kantonalni zavodi izdvojili novac. Tvrde da je za 3.700 osoba iz ove kategorije zaposleno;

10. Formirano više od stotinu boračkih zadruge preko kojih se zaposlilo 350 boraca i

11. Federalno ministarstvo rada i socijalne politike za sufinansiranje boračkih penzija izdvaja skoro 55 miliona KM godišnje, a općine dodatno blizu 20 miliona KM.

Poručili su da se status ove populacije mora stalno unaprjeđivati i da je aktuelni saziv federalne vlasti imao, kako su izjavili, senzbilitet prema borcima. Ocijenili su da postoji još, kako su istakli, otvorenih pitanja koje će se rješavati u narednom periodu. Mišljenja su da je opravdano postojanje Ministarstva i u budućnosti jer je, kako su naglasili, na isplati više od 103.000 korisnika.

"Nisu uradili ništa"

Drago Grbavac iz Udruge zaboravljeni branitelji nije zadovoljan radom Ministarstva za boračka pitanja. Tvrdi da je Ministarstvo radilo na podjeli boraca i međusobnom konfrontiranju.

"Ovo Ministarstvo nije uradilo ništa. Jedino je pokušavalo da razjedini borce i uspjelo im je u tome. Oni su dali egzistencijalnu naknadu koja je samo farsa, koja je razjedinila borce i uvela još više ljudi u pravo, a nisu imali pravo na to", rekao je.

Najviše zamjera upravo to što su naknade dobijale osobe koje nisu bile na ratnom bojištu, dok za većinu boračkih udruženja smatra stranačkim organizacijama. Po Grbavcu naknadu trebaju dobijati i osobe koje su zaposlene jer su bile borci. Prema njegovim riječima, nedavno preminulom resornom ministru Salki Bukvareviću je sugerirao da egzistencijalne naknade ne treba davati Ministarstvo za boračka pitanja, već Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH.

Podsjetio je i na još jedan zahtjev zbog kojeg su borci prije dvije godine protestovali na ulici, a to je registar boraca. Kako je kazao, još nije napravljen normalan registar. Naveo je podatke o broju boraca po završetku rata, a za koje tvrdi da su tačni.

"Neće da ga objave jer poslije rata ima 570.000 do 600.000 demobilisanih boraca. Imamo podatke koji su vojna tajna, a prema kojima je Armija Republike Bosne i Hercegovine imala 229.000 boraca. Hrvatsko vijeće odbrane je završilo sa 37.000. U našoj državi ima više generala i poginulih kao nigdje na svijetu. Kod nas u Ljubuškom, da ne idemo dalje, ima 1.500 ranjenih", ukazao je.

Grbavac je ponovio da javnost mora znati i to kome se daju egzistencijalne naknade i da su to tražili od Ministarstva da objavi.

Osvrnuo se i na reviziju naknada te ostale aktivnosti koje je provodilo Ministarstvo dok je na njegovom čelu bio Zukan Helez. Naveo je da je podržavao Heleza u onome što je radio.

Ponovio je da želi da prava ostvare oni koji su bili istinski borci, a to je prije svega odnosi na to da imaju, kako je rekao, minimalnu penziju.

"Nikada se nećemo pomiriti s tim da u Ljubuškom ima 120 pukovnik", dodao je Grbavac.

"Ministarstvo je puno uradilo"

Nisu svi demobilisani borci nezadovoljni radom Ministarstva za boračka pitanja. Predsjednik Saveza boraca FBiH Sabahudin Ramić smatra da je Ministarstvo dobro radilo i da mora uraditi još više za poboljšanje statusa ove populacije.

"Teško je sumirati 20 godina. Kao neko ko je zadnje tri godine predsjednik Saveza boraca mogu reći šta je učinjeno. Pokrenuli smo dosta projekata za sve kategorije. Kako nas je napustio ministar Bukvarević, s jedne strane nas je zadužio. Mogu sumirati da je Ministarstvo jako puno uradilo u zadnjih pet i po godina kako je na čelu bio ministar Bukvarević", kazao je.

Ramić je kao najznačajnijim naveo ponovno donošenje Zakona o pravima demobilisanih boraca. Podsjetio je da je to trajalo, kako je rekao, devet i po godina.

"To smo zajedno uradili s ministrom koji je uistinu dao sebe. Svjedoci ste da su i naši saborci protestovali u Alipašinoj ulici ispred bivše zgrade Vlade FBiH u Sarajevu. Jedna od konkretnih stvari koju smo uradili zajedno jeste donošenje Zakona o demobilisanim borcima", izjavio je.

Smatra da je pitanje statusa demobilisanih boraca vrlo kompleksno i da se ono ne može, kako je naglasio, rješavati preko noći. Ponovio je da se to mora raditi u saradnji sa ovim ministarstvom.

"Razdrobljena boračka društva predstavljaju ništa"

Pojedini smatraju da vlast nije dovoljno radila na integraciji demobilisanih boraca u postratno društvo. Pri stavu su da je prioritet trebao biti zapošljavanje, a ne da se egzsitencija ove populacije svodi na socijalne naknade.

Za profesora na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Jusufa Žigu greške su pravili i borci i resorno ministarstvo.

"Vidim dva problema. Jedan je onaj u boračkim organizacijama, a drugi je odnos države prema boračkoj populaciji. Iako je komplementarno, to nije isto. Što se tiče problema u boračkim organizacijama, više je nego očigledno da postoji masa stvari koje nisu u redu. Ako pogledate broj boračkih organizacija, to je nakaradna situacija. Baš nakaradna situacija, neću birati bolji termin. Nakaradno mi je i da nemate sindikalne organizacije, nego imate razdrobljenu skupinu interesnih ljudi koji su zaposleni. Tako razdrobljeni predstavljaju bukvalno ništa u smislu ozbiljnog, reprezentativnog faktora u društvu. Tako je i sa boračkim organizacijama", mišljenja je Žiga.

Poručio je da postojanje velikih boračkih organizacija odmaže borcima.

"Drugi aspekt je odnos društva prema borcima. To je najosjetljivija populacija jer su zaslužni što je država preživjela. Mnogi su dali svoje živote, njihova djeca odrastaju uz invalidizirane i osiromašene roditelje. To je ozbiljan problem društva odnosno obaveza prema toj populaciji. Bojim se da država ne može voditi politiku. Ne branim nijednog ministra, niti ministarstvo i nije mi to ni na kraj pameti. Ima jako sposobnih i jako nesposobnih ljudi. Ukazujem na dubinu problema. Jedno je imati namjeru i odgovornost društva prema toj populaciji, htjeti joj poboljšati situaciju, a drugo je imati asocijaciju koja je tako razdrobljena i nerijetko konfliktna unutar sebe", izjavio je.

Profesor Žiga smatra da dok sve postoji ova populacija, kako je kazao, u osjetnijem broju, Ministarstvo za boračka pitanja će imati svoju svrhu postojanja. Podsjetio je time da se omogućava institucionalno bavljenje pitanjima demobilisanih boraca. Za njega je puno važnije da društvo prepozna šta raditi i kako se odnositi prema toj populaciji.