Ta nepoželjnost SDA već je manifestovana nakon izbora 2018. godine u Kantonu Sarajevo, a i poslije nedavno okončanih izbora je samo potvrđena. Bez obzira što pojedinačno osvajaju jednako ili manje glasova od SDA, stranke Trojke (SDP, NiP i NS) zbog šireg koalicionog kapaciteta prve dolaze u poziciju za formiranje vlasti. Taj princip Trojka će sada pokušati primjeniti i na višim niovima.
A zašto je SDA došla u tu poziciju odgovore treba tražiti u godinama iza nas. Stranka koja je na entitetskom i državnom nivou bila najduže na vlasti, a u velikom broju kantona i općina također u poslijeratnom periodu, proizvela je ili kumovala najvećem broju afera, spornih imenovanja i procesa koje su vodile unutarstranačkom rasulu.
Novalić i Vlada FBiH
Rad Vlade Federacije BiH koju je vodio i još uvijek vodi Fadil Novalić, u skoro osam godina kreirala je veliki broj spornih odluka i grešaka koje su ostavile traga, bez obzira koliko to Novalić pokušao maskirati nekim ekonomskim pokazateljima. Kulminacija je stigla u tzv. tehničkom mandatu kada je stigla pandemija koronavirusa, a s pandemijom i afera "Respiratori" u kojoj je prvooptuženi premijer Fadil Novalić, haos s nabavkom vakcina, ali i propasti ili zaustavljeni nekih važnih infrastrukturnih projekata poput tunela Hranjen, Termo Bloka 7 u Tuzli, a ranije i hidroelektrane Vranduk. Na svim tim projektima FBiH je izgubila jako mnogo novca, a stranka SDA je dobila negativnu etiketu.
Tumaranje federalnom vladom u duplom mandatu, zatim imenovanje određenih kadrova poput Bisere Turković, Selme Cikotića ili čak i postavljanje Nedžada Brankovića za zamjenika državnog ministra kao politički istrošenih likova, ocijenjeno je kao nemoć SDA da se odvoji od nekih starih navika i izvrši unutrašnju reformu. Skandal sa aferom "Asim" dodatno je doprinio narativu o kriminaliziranosti u SDA.
Paralelno s tim u Kantonu Sarajevo je zakotrljana priča o udruživanju nekoliko stranaka, koje su uz svesrdnu pomoć i stranaca počele graditi politički blok koji se nametao kao zamjena za SDA. Stranke Trojke pojedinačno nisu mogle parirati SDA-u ni po infrastrukturi ni po broju glasova, a to ni danas ne mogu, ali ujedinjeniu koaliciju su prerasli u ozbiljan blok.
Nešto ranije, od 2015. godine, tačnije od kongresa stranke u SDA-u je kulminaciju počelo doživljavati unutarstranačko nezadovoljstvo i to među onim kadrovima koji su individualno bili znatno jaki u svojim sredinama. Tako je SDA od 2015. do 2018. godine napustilo i osnovalo svoje stranke nekoliko funkcionera. Napustio ih je Senad Šepić i osnovao Nezavisni blok, zatim Mirsad Kukić koji je osnovao Pokret demokratske akcije, a nakon njih i Elmedin Konaković koji je osnovao Narod i pravdu te Fuad Kasumović koji je "osvojio" Zenicu te formirao svoju stranku. Prije toga napravljena je i stranka ASDA, koja je kasnije stopljena u politički blok koji se naziva NES.
Posljednji veliki unutrašnji udarac SDA je doživjela prije manje od dvije godine, kada je stranku napustio Semir Efendić te preuzeo do tada zamrlu Stranku za BiH. Svi nabrojani su otkinuli SDA-u određeni broj i glasova, ali su u konačnici utjecali na političku izolaciju SDA. Ta stranka je u međuvremenu koalirala jedino sa DF-om, a na federalnom i državnom niovu vlast su krojili sa HDZ-om, te SNSD-om i PDP-om i SDS-om u mandatu od 2014. do 2018. godine.
Danas uz SDP i Našu stranku gotovo sve političke opcije koje su formirane od ljudi koji su napustili SDA čine zajednički blok. Neke u tome participiraju više, a neke manje, ali je kombinacija dugogodišnje vlasti SDA, posebno na višim nivoima, afere Fadila Novalića, Asima Sarajlića i nekih drugih utjecala da je SDA danas nepoželjan politički partner, uprkos značajnom broju glasova koje osvajaju na izborima.
Naravno, ako pitate SDA zašto su i kako došli u tu poziciju odgovor će biti da su se svi drugi udružili, a da je stranka u međuvremenu čistila vlastite redove. U svakom slučaju politička realnost je takva da stranke kao uslov postavljaju izbjegavanje SDA.
