Kako je srpska propaganda iz rata u BiH postala dio programa ekstremnih desničara širom svijeta
U internim grupama gdje su se neredi organizovali, pratioci desničarskih ideologija su objavljivali reference na genocid u Srebrenici te snimke osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića.
Također, neformalni lider protesta i radikalni desničar Tommy Robinson je na stranici svoje grupe EDL imao sekciju posvećenu negiranju genocida u Srebrenici, nazivajući to lažima.
Međutim, korištenje propagande iz rata u BiH nije limitirano na Robinsona i njegove ekstremne desničare u Velikoj Britaniji. Dva najveća teroristička napada gdje su počinioci dolazili s desne strane političkog spektra također su urađena uz bogat "predprogram" gdje se spominje BiH, odnosno osuđeni ratni zločinci i zločini počinjeni nad Bošnjacima tokom perioda od 1992. do 1995. godine.
Prvi je izveo Anders Breivik 2011. godine. On je tada detonirao bombu u kombiju u Oslu, pa na otoku Utoya ubio 69 osoba u masovnoj pucnjavi. Kada je on uhapšen, u javnost su počela izlaziti njegova pisanja gdje se na brojnim mjestima spominju Srbija, BiH, Kosovo i Albanija te narodi iz ovih država.
U knjizi "2083: Evropska deklaracija nezavisnosti", Breivik je 143 puta napisao "Kosovo", 341 put stoji riječ "Srbin" ili "Srbija", 343 puta je napisano "Bosna", dok je riječ "Albanija" spomenuta 208 puta.
Posebno indikativan dio je posvećen Radovanu Karadžiću, osuđenom ratnom zločincu i bivšem predsjedniku Republike Srpske, koji služi doživotnu kaznu zbog, između ostalog, svoje uloge u izvršenju genocida u Srebrenici.
Srbi kao "branioci Evrope od islama"
Breivik otvoreno piše da bi "volio upoznati Karadžića", te da "njegovo istraživanje pokazuje da Karadžić nije rasista niti masovni ubica", iako su sudski procesi pokazali drugačije.
Međutim, norveški osuđeni terorista tu nije stao. O Karadžiću dalje piše da će biti zapamćen kao "časni križar i evropski ratni heroj" zbog svoje borbe protiv islama. Ovu religiju je nazvao "genocidnom ideologijom mržnje", a Karadžića i srpsko vodstvo je hvalio kao branioce od islama u Evropi.
Prema njegovim pisanjima, u hipotetičkom budućem ratu u Evropi BiH bi bila podijeljena između Hrvatske i Srbije, dok bi Albanija bila podijeljena između Grčke, Hrvatske i Srbije, a muslimani iz BiH i Albanije bi bili deportovani iz Evrope.
Breivik nije izoliran slučaj, jer je o Balkanu pisao i Brenton Tarrant, novozelandski desničarski terorista koji je 2019. godine ubio 51 osobu u dvije džamije u Christchurchu.
Tarrant je počeo prenositi uživo na Facebooku svoju vožnju prema prvoj džamiji gdje je ubio 44 osobe, a u pozadini se mogla čuti srpska propagandna muzika iz perioda 90-tih godina prethodnog vijeka.
Na društvenim mrežama je više puta dijelio svoje mišljenje o dešavanjima na Balkanu, rekavši kako su SAD i NATO pogriješili što su tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji "stalni na stranu muslimana", misleći na Bošnjake i Albance. Kao i njegov "kolega" iz Norveške, Tarrant je Srbe nazivao "hrabrim evropskim kršćanima koji su branili kontinent od muslimana."
Srpska propaganda kao podrška za islamofobiju i rasizam
Osim individua poput Tarranta i Breivika, i ekstremno desne grupe koriste srpsku propagandu u svojim programima. To je zajedničko radikalnim grupama iz Rusije, Grčke, ali i u Zapadnom svijetu, poput Francuske, Velike Britanije i Njemačke. Ovdje je važno istaći i da su članovi ekstremnih grupa upravo iz Rusije i Grčke učestvovali u ratu u BiH, a pojedini članovi Zlatne zore, ekstremno desne stranke u Grčkoj, su optuženi da su direktno učestvovali u genocidu u Srebrenici.
Ratovi u Bosni i Hercegovini i na Kosovu "izrodili" su propagandu koja je išla "ruku pod ruku" s vojskom koja je počinila veliki broj ratnih zločina. Istu tu propagandu danas koriste desničarske grupe širom Evrope, ali i svijeta, kako bi poslali poruku o "opasnosti islama", nazivajući akcije srpske vojske tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji kao "hrabru borbu" protiv ove religije.
Iako brojne države u Evropi i svijetu rade mnogo na očuvanju sjećanja na najveći ratni zločin na Starom kontinentu nakon kraja Drugog svjetskog rata, u čemu je pomoglo i usvajanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici u Ujedinjenim nacijama, ekstremno desne grupe se ne libe koristiti dešavanja iz ratova u BiH i na Kosovu kako bi pokazivali svoj rasizam i islamofobiju.
